POČETAK NOVE  PEDAGOŠKE GODINE U DJEČJEM VRTIĆU PROLJEĆE

Pedagog: Zoran Buhač

 

 

Svaki je početak težak, netko je jedom rekao, i bio u pravu. U odgojno-obrazovnom svijetu, iako je svaki početak na neki način ponavljanje obrazaca otprije, on je opet nov, pun novih pedagoških izazova koje valja svladati. U dječjem vrtiću početak pedagoške godine znači dolazak nove djece, malih individua koje se tek trebaju formirati. Svoj novoj djeci to je prvi susret s ustanovom i velikom skupinom druge djece. Roditelji, odgojitelji, ravnatelji, pedagozi... svi oni imaju velika očekivanja od djece i njihova napretka u dječjem vrtiću, no nitko ne pita djecu, kakva su njihova očekivanja?

 

Ova parafraza na naslov poznatog Dickensova romana treba ilustrirati ono što i sam roman, očekivanja odraslih od malenih. Što mogu, žele i hoće učiniti tijekom svog djetinjstva, za sebe i za svoju okolinu. Jesu li očekivanja velika? Na prvi bi se pogled reklo da nisu, jer roditelji uglavnom žele i očekuju za svoju djecu sve ono što je pretpostavljeno za stupanj razvoja u kojem su njihova djeca. No, sagledamo li stvari iz dječje perspektive, njihova očekivanja su jako velika. Za primjer, oni najmlađi iz mlađe jasličke skupine trebaju još naučiti hodati kako treba, trebaju naučiti govoriti, trebaju naučiti doživaljavati svijet oko sebe, doživljavati drugu djecu... zamislite sada da sve te vještine koje mi danas rabimo i doživljavamo „zdravo za gotovo“ trebamo isponova naučiti? Bilo bi teško, vrlo, vrlo teško.

 

Tako mi, radnici dječjih vrtića, svake godine svjedočimo kako mala djeca uče i svladavaju znanja i vještine od svakodnevne važnosti. No to naravno nije sve, osim ovog navedenog, u Dječjem vrtiću Proljeće Kloštar Ivanić imamo razvijen plan odgojno obrazovnog rada za sve odgojne skupine podijeljen po stupnjevima razvoja i dobi djece. Od likovnog izražavanja kroz mnoge tehnike, osnove tjelovježbe, bontona, pjevanja, plesa... pa sve do konkretnih priprema za školu za one najstarije u vrtiću, sve to svojim polaznicima nudi Dječji vrtić Proljeće Kloštar Ivanić putem smislenog i organiziranog odgojno obrazovnog rada tijekom cijele pedagoške godine. Za provođenje kvalitetnog odgojno obrazovnog rada brinu se odgojiteljice, a za ovu pedagošku godinu to su po skupinama:

Mlađa jaslička skupina: Jasmina Šinjor Štajdohar i Martina Filipović

Starija jaslička skupina: Ljerka Markuš i Marina Filipović

Mlađa vrtićka skupina: Romana Kesegić i Katarina Bilandžić

Srednja vrtićka skupina: Jelena Rajković i Nikolina Petrak

Starija vrtićka skupina: Lidija Družinec i Minja Jelić

Mješovita vrtićka skupina: Ivanka Bublić i Grozdana Jakovljević

 

 

Osim ovoga, za poželjan i očekivan razvoj Vašeg djeteta važna je zdravstvena njega i skrb za sigurnost. To se provodi prvenstveno zdravom prehranom, zdravstvenim programima, kao i higijenom svih prostora dječjeg vrtića. Za dobru, ukusnu i nadasve zdravu hranu zadužene su naše kuharce Nada Kašner i Sandra Bokun. Da su svi prostori zavidno čisti, sjajni i da je sve uvijek na svom mjestu brinu spremačice Vesna Božić i Sanja Forko. Kada nam se se neki virus prišulja i poželi napraviti darmar u vrtiću, tu je Ljerka Markuš, naša zdravstvena voditeljica zadužena za održavanje visoke svijesti o očuvanju zdravlja.

 

Naravno, to nisu svi poslovi kojima se vrtić bavi, tu su mngi papiri koje treba napisati i poslati na mnoge adrese, tu su mnogi računi koje treba platiti i mnoge debele knjige koje treba voditi. Kroz birokratsku džunglu među registartorima probija se naša administrativno računovodstvena referentica Ivana Frigan. Kako bi sve ovo funkcioniralo s jednim ciljem, a taj je da djeci uvijek bude bolje u vrtiću, brine se pedagog Zoran Buhač. I na kraju, karika koja drži čitav naš lanac na okupu i donosi najviše odluka za rad vrtića uopće, jest ravnateljica Katarina Geršak.

 

Pedagoška godina 2012. / 2013. je u Dječjem vrtiću proljeće započela s preko trideset i pet novoupisane djece. U ovom je to slučaju značilo da je mlađa jaslička  skupina oformljna od potpuno nove djece. Kada imate skupinu punu nove djece na početku pedagoške godine, tada se susrećete s nečim jako glasnim, a to se zove adaptacija. Kada je britanski premijer Winston Churchill 1945. nakon rata obećao novi početak svojoj zemlji, učinio je rekavši kako će ih očekivati „krv, znoj i suze“. U dječjem vrtiću za početak pedagoške godine možemo napraviti parafrazu i reći kako ga krakteriziraju „pelene, dude i suze“. U periodu adaptacije djeca se navikavaju na nove uvjete života što nije uvijek ugodan proces. No kada prođu prve suze i steknu se prvi prijatelji, boravak u vrtiću postaje mnogo ugodniji.

 

Naravno, ovakav rad, je možda najodgovorniji u cijelom društvu, jer Vam roditelji u ruke predaju ono najvažnije i najvrednije u svojim životima – svoju djecu. Na nama, odgojnim radnicima je da opravdamo roditeljska očekivanja, a ona mogu biti svakakva, da citiramo samo neka od njih: „da dijete nauči svašta“,  „da dijete ne plače“, „da dijete nauči zapažati“, „da se dijete socijalizira“, „da dijete stekne kvalitetne odnose s drugom djecom“, „da su sve njegove potrebe zadovoljene“, „da odraste u normalnu osobu“, „da se dijete nauči ponašati“, da dijete nauči jesti“, „da se ima s kime igrati“...

Ovo su samo neka očekivanja od mnogih koja su nam roditelji na početku ove pedagoške godine prenijeli, a tiču se njihove djece. Sada znate koji je teret na ramenima odgojnih radnika u dječjem vrtiću. No, to nije onaj Sizifov besmisleni teret, ovo je teret koji se nosi s lakoćom kada znate što Vas čeka na kraju puta – sretno dijete zadovoljno sobom i svojom okolinom.