Piše: Minja Jelić, odgajateljica starije odgojne skupine

Iako se vrtić razlikuje od škole i pedagoška godina spaja se sa slijedećom pedagoškom godinom, ljeti je u vrtiću manje djece. Neki odlaze na more, neki bakama i djedam, rođacima...većina školaraca već je otišla iz vrtića pripremiti svoje male glavice za obveze koje ih očekuju. Neki su još uvijek s nama, ali kako to uvijek biva i podrazumijeva se, valjalo se na svečan način oprostiti od djece koja su s nama rasla i razvijala se, čak i kad odu, i nakon mnogo godina, čak i kad njihova djeca budu vrtićanci, zauvijek će se oni zvati „naša djeca“. Tako ih mi uvijek zovemo.

Mnoge generacije prolaze, a mi djelatnici vrtića, pamtimo ih imenom i prezimenom i sjećamo se događaja vezanih uz njih. Uvijek iznova prepričavamo anegdote iz nekih prošlih dana. Ova generacija ostavlja za sobom podosta takvih zapamćenih stvari.

24. svibnja u područnom vrtiću Livada oprostili smo se od školaraca. Slavlje je trajalo od jutra, kada su se opraštala djeca, oni koji odlaze i oni koji ostaju. Ooo, bilo je tu pjesme, plesa, čašćenja. Prava mala fešta.

Od 15:30 počeli sus e okupljati roditelji školaraca i prava svečanost je krenula. Atmosferu smo zagrijali takmičarskim igrama roditelja i djece. Plesali su, tako, s balonima između glava, napuhivali balone, bušili ih, nosili djecu pišljivog lonca. Veselili smo se zajedno i smijali. Nakon igre, podijelili smo djeci „Sjećanja iz vrtića“ na kojima je svako dijete na fotografiji sa svojim odgajateljicama, aispod fotografije prigodni stihovi.

Izradili smo djeci četvrtaste kape, kao za diplomu, pa ipak je jedno razdoblje njihovog života završilo. Mnogima su zbog toga krenule suze na oči. Dobila su djeca na dar privjeske, CD-e s fotografijama iz vrtića i uvezane radove koje smo zajedno stvarali.

Nakon dodjele darova otvoren je dječji šampanjac, a sa stropa puštrno mnoštvo balona. Nazdravili smo našoj djeci i poželjeli im sreću. Uslijedilo je „iće i piće“. Roditelji su donijeli grickalice, torte, sladoled, sokove. Bilo je svega što djeca vole. Oni su se osjećali važnima, a mi ponosnima.

Zajedno s raoditeljima bili smo svjedoci jednog brzog odrastanja jer većina djece u vrtiću od svojih prvih koraka.

I ponosni i tužni ispratili smo još jednu generaciju u nove pobjede i životne uspjehe. Dali smo sve od sebe da ih zajedno s njihovim obiteljima pripremimo za život koji ih čeka i nadamo se da se i oni nas sjećati još dugo, dugo...

Pozdrav iz vrtića