U današnjem svijetu kada smo sve više ugroženi sa svih strana i kada nam ne prijete samo problemi materijalne naravi već nas uvelike načimaju i oni duhovne i intelektualne, dobro je znati da barem naša djeca imaju svog sveca zaštitnika Svetog Nikolu. Svi mi znamo priču o čarapama, čizmama, zlatnicima, igračkama, dobročinstvu ... i Krampusu. Pitanje je, znaju li je djeca? Odgovor, itekako! U vremenu kada se mnogo toga demistificira i postaje znanstveno čisto i jasno, lijepo je da među djecom, koja su generator mašte ovoga svijeta, opstane ideja o zaštitniku koji ih obiđe jedanput godišnje i nagradi ih za njihova dobra djela, bez obzira bila ona velika, ili pak mala. Za svakog se nađe lijepa riječ i barem slatkiš. Djeca na ovakvu pojavu u skupini reagiraju pozitivno, žele pričati o svojim dobrim djelima. Posebno su se dobro osjećali po pitanju onoga što je o njima rekao Sveti Nikola. Naravno, bio je tu i onaj stvor kojeg se djeca pomalo i boje, ali ovaj se Krampus boji djece. Zašto? Zato što su djeca u našem vrtiću predobra, a njega je to užasnulo toliko da se cijelo vrijeme skrivao. Inače, djeca su za svaki slučaj ipak dobila šibe. Do slijedeće godine, pozdrav i sretno!
