Piše: Zoran Buhač, pedagog

Kako se početkom listopada obilježava svjetski dan hodanja o kojem smo već pisali i kod nas je u vrtiću u ovo vrijeme sve u znaku kretanja.  Hodanje, trčanje, bicikliranje i sve što uključuje prirodne oblike kretanja je dobrodošlo. Tako su se odgajateljice odgojne skupine žabice i revni roditelji dosjetili kako bi se mogli „baciti“ u šetnju do imanja obitelji Kukec u sklopu godišnjeg projekta skupine „Čuvajmo prirodu!“ kojeg provode kao nositelji eko programa u dječjem vrtiću. Kako su životinje neizostavan dio te prirode koju valja očuvati, kako najbolje neposredno upoznati životinje, nego da ih se susretne u njihovu okruženju. Domaće životinje i njihova blizina, barem kod nas u ruralnim krajevima djeci omogućuju razvijanje empatije, brige i odgovornosti. Poželjne odlike osobnosti pojedinca koje se ovim putem, posredno, kasnije mogu prenijeti i na međuljudske odnose. Zahvaljujući pozivu obitelji Kukec i mi smo se ovog jutra, sunčanog i tek malo vjetrovitog, odlučili na šetnju i stjecanje novih iskustava.

Nakon što se na semaforu upalilo zeleno svjetlo, prešli smo cestu i krenuli "na put".

Na ulazu nas je dočekao ovaj prizor, ali radi se o Neri, najvećoj mazi među psima koja jednostavno obožava djecu.

Gospođa Stanijela Kukec nas je uvela u dvorište i zaželila dobrodošlicu.

Kim je svojim prijateljima iz vrtića predstavila svoje piliće za koje se brine svakodnevno.

Neki su i po prvi put vidjeli piliće u svojem životu.

Svinje su bile slijedeće na redu, ali su spavale tvrdim snom da ih čak niti cika djece nije uspjela probuditi.

Patke su se ipak malo uplašile djece koja su pokazala interes njihov način života.

Iako je Janko Strižić neustrašiv, ove su se ovce usplahirile od velikog broja djece. Nabrojali smo ih šest.

Ipak je najviše interesa i simpatija kod djece izazvala kobila Lela koju su djeca hranila mrkvom.

Svi su htjeli dati malo mrkve.

s Lelom je u toru i poni konj Korina, ali je ona bila sramežljiva za fotografiranje.

Nakon posjeta štali je slijedila igra u prekrasno uređenom dvorištu obitelji Kukec. Trampolin je bio "hit hitova".

Kao i ovaj tobogan...

Ali i ovaj brod koji začas postaje pješčanik. Ruku djelo našeg domaćina.

Naši velikodušni domaćini su nas počastili sokovima, slatkišima, grickalicama i toplim kiflicama.

Djeca su imala priliku hraniti i vidjeti ribe u ovom prelijepom ukrasnom ribnjaku.

Na selu se sve može s lakoćom. Tako bala slame postaje stolićem bez teškoće.

Nesebičnost i velikodušnost naših domaćina smo već spomenuli, ali poklon slikovnicu nismo očekivali. Hvala Vam puno.

Konji u svojem prirodnom okruženju su ipak plijenili veliku pažnju.

Dječaci su svojeg novog ljubimca pronašli u garaži. IMT 533, za prijatelje Ferguson.

Svemu lijepom dođe kraj, ali da ne bude težak pobrinula se gospođa Kukec poklonivši djeci sokove za put natrag u vrtić.

Ovo je bio prekrasan dan koji će i djeca i odgajateljice dugo pamtiti i koji govori u korist pozitivnoj sprezi između roditelja i vrtića te da taj odnos može uroditi doista korisnim i svrsishodnim aktivnostima za djecu kojoj je ovo neposredno iskustvo susreta sa životinjama ipak najkvalitetniji način učenja o njima.