Piše: Zoran Buhač, pedagog
Iako će se ovih dana upravo o ovome najviše kod nas govoriti, uistinu je teško pronaći riječi za patnju ljudi u ratu. Patnju koju se proživjeli oni koji su preživjeli stradanje Vukovara i Škabrnje teško je pretočiti u riječi da budete smisleni ako sami tako nešto niste prošli. U nedostatku riječi, mi vrtićanci se ionako više volimo iskazati djelima i učenjem putem činjenja. Možda ne možemo, a i ne trebamo iskazati mišljenje, stav ili nešto treće, već je izražavanje empatije paljenjem lampiona na ovaj dan od jednog dječjeg vrtića sasvim dovoljno vrijedno i dostojanstveno. Da se ne zaboravi!
