Danas su se naši vrtićanci potrudili potražiti slatke delicije koje im ostaviše ptičice oko vrtića.

I bili su uspješni u tome.

O samom običaju pročitajte više:

U utorak, 14. veljače zaljubljeni će kupiti ruže i koju sitnicu voljenoj osobi. No, prije više od 50 godina, na ovaj datum osmijehe na licu imala su djeca. Naime, na svetog Valentina naše su bake trčkarale po vrtu u potrazi za novim crvenim čizmicama, a po njih su morale ići bose. Čizmicama nije bilo ni traga, ali bi ih dočekao grm urešen crvenim vrpcama, bombonima, pokojim kolačićem i slasnim jabukama.

Ipak, nije posve točno da crvenim čizmicama nije bilo ni traga, iako su mališani bili uvjereni da ih nisu pronašli. Čizmice su ostavile svoj trag – na malim, bosim nožicama koje su se zacrvenile od oštre zime.

Na taj dan, dječica su trčkarala bosonoga po vrtu, a vrapčići su glasno pjevali navještajući skori dolazak proljeća. “Ftičeki se ženiju”, govorili su naši stari, a u narodu je 14. veljače ostao zapamćen kao dan kad se “ženiju ftičice”.

Međimurska predaja govori da su se neudane djevojke sastajale te promatrale ptice, one su im otkrivale tko će biti njihov budući suprug. Ako bi prvo ugledale crvendaća to je značilo da će se udati za mornara, a štiglec bi im nagovi

jestio bogatstvo i imućan brak.

No, one koje su ugledale vrapca morale su se pripremiti na siromaštvo, ali i sretan brak, unatoč neimaštini. Nesreću bi neudanim djevojkama koje se žele udati donosila sova – ona je predstavljala njezinu budućnost kao “stare cure”.