Piše: Zoran Buhač, pedagog
Svaki je prelazak težak; kada morate pregaziti plitki potok sa studenom vodom teško je; kada morate izgraditi Pelješki most, skupo je, kada morate krenuti na faks i ostaviti udobnost obiteljskog života, nije lako … i tako. Puno je prelazaka u našim životima, a većina onih pravih se događa kada smo djeca. Prvi je pravi veliki prelazak kada kao bebe dođemo u vrtić, a drugi je kada ga napuštamo. Kao bebe plačemo zbog tih zidova i teta, kada polazimo u osnovnu školu, opet plačemo zbog tih istih zidova i teta, samo iz drugih razloga.
Naši Mravići, kojima je broj godina došao do broja nogu samih mrava spremni su na svoj drugi veliki prelazak u životu, a to je polazak u osnovnu školu. Skupina djece koja su svojom dobi i sposobnostima već jednom nogom u osnovnoj školi, oprostila su se od svoj odgojiteljica i prijatelja lijepom svečanošću na kojoj su prikazali što su sve u vrtiću do sada naučili kroz recitaciju, pjesmu i ples.
Iako je povod oproštaja uvijek obojan jednom nijansom tuge, bio je ovo veseo događaj koji će svima ostati u lijepom pamćenju.
Sretno našim školarcima.
