Piše: Zoran Buhač, pedagog

Poznata skladba „Gaudeamus Igitur“ (Okupimo se i zahvalimo učiteljima…) se obično pjeva pri kraju nekog obrazovnog razdoblja (mala, velika matura, diploma i slično). Sama skladba je dio djela „De Brevitate Vitae“ što pak prevedeno s tog strašnog latinskog jezika znači da govori o kratkoći života. Jeli život sam po sebi dug ili kratak, to je individualni doživljaj, ali smo jučer u našem vrtiću svjedočili završetku jednog odgojno-obrazovnog procesa za jednu skupinu programa predškole poznatije kao Pužići. Iako se nije pjevalo Gaudeamus, bilo je prilično veselo, jer je događaj bio u svrhu završetka jednog i početka drugog perioda. Za četrnaest djece iz skupine predškolsko se razdoblje završilo te će uskoro započeti pravo pravcato školsko. Oni su se u proteklih pet mjeseci upoznali s nečim što je vrlo nalik onome što ih u osnovnoj školi očekuje od rujna. Upoznali su se s tekovinama materinjeg jezika, osnovama bazičnih vještina matematike, spoznavanju svijeta oko njih i slično. Iako ovo možda zvuči preozbiljno, bilo je tu puno igre i zabave, jer bez toga ne može proći bilo koji period djetinjstva. Takav je bio i rastanak od male škole, malo programa da se pokaže što se sve može naučiti, dijeljenje priznanja i diploma, a zatim radost i veselje.

Da se vratimo na misli velikih, pametnih i ozbiljnih Rimljana s početka ove priče, život nije kratak, život je dug i iako su ova djeca završetkom ovog stupnja obrazovanja završila jedan ciklus, ona su tek na početku velike avanture koja je pred njima.

Želim im sreću i uspjeh!