PROGRAM SIGURNIJE ŠKOLE I VRTIĆI PROVEDEN U NAŠEM VRTIĆU
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Iako pogrdni, ali nazivi za tipove roditelja kao što su roditelj kišobran, roditelj tenk, roditelj buldožer i slični imaju u svojem nazivniku jednu poveznicu: sve te frnakenštajnske izraze povezuje nastojanje da im dijete bude sigurno. U viđenju stvari i prilika od strane takvih roditelja, nikada dijete neće biti tako sigurno kao što je sigurno ako je takav roditelj u neposrednoj blizini djeteta. No može li ili treba li roditelj, bez obzira s kojim se strojem upario, biti uvijek prisutan uz svoje dijete kako bi mu omogućio uvjete apsolutne, neprikosnovene, determinirane i sigurne sigurnosti.
Naravno da ne može i ne treba. Cilj je svakog odgojno-obrazovnog postupka, bio on obiteljski ili u ustanovi da dijete postane što samostalnije i da se u onoj mjeri koja odgovara njegovu uzrastu brine za svoju sigurnost. Da dijete poznaje što su to rizične situacije i kako ih može izbjeći, da zna prepoznati opasnost koja mu može biti blizu i na koji način da si pomogne.
Jedan od način da dijete stekne zdrave korijene vlastite sigurnost je, uz primarno obitelj, i dječji vrtić gdje se ide ka samostalnom razvoju djeteta. Dječji vrtić uz Program Sigurnije škole i vrtići u organizaciji Hrvatskog Crvenog križa već petu godinu zaredom sustavnim provođenjem edukativnih radionicama po vrtićkim skupima poučava našu djecu o tome kako se sačuvati i kako se odnositi prema rizičnim situacijama u kojima se dijete može naći u svojoj neposrednoj okolini.
Svaki put kada provođenjem radionica ostvarimo određeni uspjeh i napredak kroz broj bodova dobivamo naljepnicu kojom se naša ustanova označava kao sigurno okruženje za djecu koja je pohađaju.
