Piše: Zoran Buhač, pedagog

Negdje subjektivno u nama postoji mišljenje kako djecu treba zaštititi od svih tema koje se tiču svijeta odraslih, no kada djeca pokažu interes za nečim što je doista oko njih, a tiče se odraslih, smatramo da tu treba pažljivo postupiti kao u slučaju Međunarodnog dana štednje 31. listopada 2017. S novcem se djeca jako rano susreću i iako mu razumiju srhu da uz pomoć njega roditelji kupuju sve one super stvari koje uljepšavaju i olakšavaju život, način kako novac nastaje i koliko vrijedi te kako se do njega dolazi je ipak izvan njihove domene shvaćanja. Nažalost, živimo u svijetu i vremenu gdje je novac sve: i problem i rješenje. Izlazimo iz jedne krize da bismo ušli u drugu i djeca zamjećuju takve promjene, ako nigdje drugdje onda na nama i shvaćaju da je novac važan tako da ga žele pobliže upoznati. Danas kada vidimo u kakve se sve financijske nedaće i s kakvim posljedicama ljudi u posljednje vrijeme upuštaju te postoji čvrsto uvjerenje kako je financijska pismenost važna za cjelokupno obrazovanje. Mi u vrtiću u sklopu okvira svojeg djelovanja smo u predškolskoj odgojnoj skupini Žabice organizirali zahvaljujući gđi Mučnjak iz RBA banke obilježavanje Međunarodnog dana štednje gdje su se djeca upoznala s konceptom novca, banke i štednje. Odgajateljice su se potrudile da se djeca upoznaju s novcem, što hrvatskim, ali i novčanicama drugih (ponajviše susjednih zemalja). Nakon toga su djeca pokazala velik interes za ovu temu koja je prerasla u igru banke koja je uključivala bankarske šaltere, novac, sefove, činovnike, klijente, bankomate i slično. Recimo samo za kraj kako ova igra nije u krizi…

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Prva kazališna predstava ove pedagoške godine i bila je premijera. Radilo se kazališnoj skupini Kazalište Lutonjica koje nas prošle godine oduševilo predstavom „Tko može prijatelj biti?“ prema slikovnici „Gospodin Nosko traži prijatelja“ (koju ako niste, svakako pročitajte sa svojom djecom). ove smo godine gledali predstavu „Frkafuljak“, autorski rad nositeljice Kazališta Lutonjica Natalije Pećarine koja govori o dječaku koji se svega boji i kojega često opsjeda strah pa čak i od običnih svakodnevnih stvari. Strah je i lik u priči i s njim se glavni lik nekad bolje nekad lošije nosi dok ga ne pobijedi i dok na kraju ne nauči živjeti s njim, ali i postati hrabrost. Koncept predstave je možda bio prenapredan, ali je predstava u svojoj namjeri prenošenja poruke o tome da nije niti poželjno biti neustrašiv, uspjela. Uz zanimljive lutke, scenska rješenja, efekte i pamtljive pjesme predstava je ipak među publikom srednje, starije i predškolske odgojne skupine kao i polaznika programa predškole požela uspjeh.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Lagano se mjesec listopad bliži kraju i naše obilježavanje Dana kruha polako dolazi do svog vrhunca. Svašta smo radili, od upoznavanja s pšenicom, brašnom i drugim ključnim sastojcima za izradu kruha. Upoznali smo mnoge procese od miješanja sastojaka, pravljenja tijesta, oblikovanja kruha i pečenja kruha u pećnici. No, nešto smo naučili i načinima pravljenja brašna kako se to nekada radilo. Naučili smo nešto o mlinovima kakvi su nekad bili i na koji se način obrađivalo žitarice. Pošto je danas jako rijetko susresti se mlinom, a kamo li s mlinom iz nekog drugog vremena poziv obitelji Kunek na njihovo seosko turističko gospodarstvo Stari mlin smo objeručke prihvatili i uz pomoć lokalnih DVD-a Kloštar Ivanić i Lipovec posjetili ovo divno mjesto na kojem su se djeca upoznala s vodenicom, domaćim životinjama, ribnjakom i lijepim ambijentom koji smo na kraju iskoristili za igru. Prije rastanka su nas naši domaćini počastili domaćim sokom od bazge i mandarinama.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Dani Kruha, nacionalna manifestacija „blagovanja kruha“ za koju bi se poput mnogo toga moglo reći da je „američka izmišljotina“ jer dolazi prije američkog blagdana Dana zahvalnosti koji je u formi upoznavanja i štovanja tradicionalnih vrijednosti hrane i kulture prehrane gotovo jednak na tom kontinentu kao i kod nas. Nama u odgojnom obrazovnim ustanovama taj je period prilika da djecu upoznamo s materijom nastanka kruha, te namirnice za koju danas mnogi stručnjaci govore da je nebi trebali uopće jesti dok je ona neizbježan dodatak pri gotovo svakom obroku. No kruh je više od namirnice, on je simbol blagostanja, a blagostanje se najviše vidi u jesen kada se beru mnogi plodovi. Neki od tih plodova su ključni za nastanak kruha pa su se djeca upoznala sa žitaricama, brašnom, soli, kvascem. Imali su priliku sve to pomiješati i dobiti tijesto koje je raslo dok nije naraslo da ga se stavi u pećnicu i ispeče da se dobije kruh. Pravi vrtićki. Nakon što su apsolvirali praktično znanje djeca su posjetila lokalnu pekarnu gdje im je pekarica odgovorila na sva pitanja o pečenju kruha, ranom buđenju, pecivima i pizzama. Naše su Krijesnice, Ježići i Žabice posjetile pekarnu i svaaki kupili po pecivo za sebe u kojem su kasnije uživali u vrtiću među prijateljima.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Kao što ste već mogli pročitati u prethodnom članku u Dječjem smo tjednu kada bismo mi valjda barem sada trebali biti najvažniji ovom našem društvu. Nažalost kad pogledamo vijesti, shvaćamo da tome nije tako. Zato su se naše Žabice i njihove odgajateljice odlučile promijeniti tijek, ako ništa drugo, onda barem lokalnih vijesti pa smo tako svi zajedno, uz preporučenu smjernicu nacionalnog saveza društava Naša Djeca Hrvatska koja preporuča da djeca posjete tijela vlasti u svojoj zajednici i susretnu se s njima, posjetili našu općinu i načelnika Željka Filipovića. Načelnik nas je tog jutra lijepo ugostio, uz sok, grickalice i kekse počelo je naše druženje. Djeca su, uz malu pomoć vrijednih odgajateljica, rekla što znaju svojim pravima i na koji ih način uživaju u našoj zajednici. Poklonila su djeca načelniku knjigu svojih crteža na kojima su se nalazili motivi Kloštra Ivanića dok je na najvećim broju tih crteža ipak bio dječji vrtić, ili ovaj stari kakav poznajemo ili onaj novi kakav želimo i koji baš sada trenutno u procesu obnove i nadogradnje. Pitala su djeca kako mu je na poslu, na što im je odgovorio da mu je prvi put (prvi mandat) ipak bilo ljepše. Saznali smo da načelnik nije išao u vrtić ili malu školu, jer je tada vrtić valjda bio jako, jako mali pa nije bilo mjesta. Također nam je rekao da je puno igrao badminton te da mu je draži od tenisa i da mu je najdraža igračka, dok je bio mali, ipak bila lopta. E to je bila dodirna točka, barem sa svim dečkima. Još smo se složili oko nekih društvenih igara. Za kraj druženja su naše Žabice otpjevale Eko himnu DV Proljeće Kloštar Ivanić, prije odlaska se svako dijete imalo priliku slikati na  mjestu na kojem tijekom sjednica sjedi predsjednik Općinskog vijeća. Bio je to lijep susret gdje smo vidjeli da neka obećanja dana prije sada konačno bivaju i ispunjena.