Piše: Zoran Buhač, pedagog

Razdoblje poznatije kao sedma republika, peto godišnje doba ili trinaesti mjesec u godini je došlo do svojega vrhunca. Što smo se rugali, rugali smo se… iako živimo u takvom trenutku i društvu da su njegovi akteri i više nego dovoljno groteskni i smiješni da se i nemamo baš čemu rugati u ovo veselo vrijeme.

No veselo je vrijeme za djecu. Oni se vole maskirati. Provođenjem vremena u vrtiću kao maskirani, u stanju su svoju igru i aktivnosti podići na jednu novu razinu. Ponajviše simboličku igru, jer sada imaju priliku, uz prirodu i karakter igre koju igraju, neposredno se unijeti u igru zato što su i odjeveni i opremljeni za tu igru. Tko se želi igrati SpiderMana – može (samo bez penjanja po zidovima), nježne duše s puno zimske čarolije se pretvaraju u Else, policajci i policajke provode vrijeme i igru s obje strane zakona dok Hulkovi ipak moraju suspregnuti svoje igračke naboje – za sigurnost svih.

Kako je danas posljednji dan ovog razdoblja, valjalo ga je obilježiti fašničkom povorkom po centru Kloštra Ivanića. Dosta je roditelja došlo bodriti naše male maske tako da je događaj prošao u skladu s očekivanjima.

Oni stariji među nama se sigurno sjećaju programa u centru Kloštra Ivanića za Fašnik kada je vrtić uvijek hrabro i moćno iznio svo dio zadatka. Bilo je nekad i razglasa i toplih krafni u centru. Bilo je traktora i simbolično opremljenih prikolica za skupine, ali danas, danas je i vožnja traktorom izdatak.

Do slijedećeg veselog Fašnika!!!

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Došla je i ta posljednja srijeda u veljači. Jedini dan kada skromni autor ovih redaka može bez straha obući ružičastu majicu / košulju, a da to ne prođe bez uobičajenih predrasuda. Zato što je prošla srijeda bila „Dan ružičastih majica“ – dan o podizanju svijesti i upozoravanju o nasilju u odgojno-obrazovnim ustanovama. Ovo je posebno bitno osvijestiti uslijed i nakon tragičnih događaja u osnovnoj školi Prečko, ali i sve češće u sve većem broju škola u Republici Hrvatskoj.

Nažalost, i djeca u vrtiću, a pogotovo u predškolskim skupinama su svjesna ovih strašnih događaja i to na neki način povećava njihove negativne osjećaje po pitanju polaska u prvi razred. Djeca su zabrinuta, i to s razlogom, jer je ovaj događaj izvan poimanja života i svijeta odraslih, a kamoli djece. Naše vlasti ne čine dovoljno. Zapošljavanje zaštitara je je korisna mjera, ali samo za umirivanje društvenih simptoma, dok  nažalost za izlječenje nekih drugih društvenih bolesti potrebno uvesti promjene za koje ova vlast i odgovorni nemaju hrabrosti.

Mnoga su djeca predškolskih skupina tijekom razgovora o školi i tijekom testiranja spremnosti za polazak u školu izrazila strah od polaska u školu upravo zbog prijašnjih događaja. Ako strah male djece od škole, javne ustanove koja bi ih trebala oblikovati u osobe koje trebaju i žele postati, ne brine vladajuće, onda ih doista ništa ne brine.

Naši su Medvjedići, Pčelice i Sovice poslali jasne poruke što misle o nasilju i kako se to treba rješavati u odgojno obrazovnim ustanovama.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Nikad prežaljeni Oliver Dragojević pjevao je te davne 1988. godine „Podsjeti me što to bješe ljubav…“. Bila je to ozbiljna ljubavna pjesma o nalaženju ljubavi koja nije samo mladenačka, zaluđena i pomalo nesmotrena, već zrela i odgovorna. Eto, nekad se iz pjesama s radija moglo nešto saznati, naučiti i osjetiti što nije danas baš slučaj. Danas se pod ljubavlju podrazumijeva slikovni sticker u poruci, emotikon, čokolada s ljubičastom kravom od 300 grama ili loše napravljan film na Netflixu. Ako je to izraz ljubavi u modreno doba, onda se doista moramo poput Olivera podsjetiti što ljubav jest.

Svatko će to učiniti sam za sebe i uz pomoć svojih voljenih, ali odgojiteljice u Zvjezdicama i Sovicama su otišle do početaka svih poimanja ljubavi i pitali djecu, koja svijet doživljavaju isključivo na osnovi svojih iskustava, što je to ljubav i te sve slatke stvari oko nje.

Pa su tako Zvjezdice dobile upitnik o ljubavi s pitanjima na koja su davale odgovore.

Ljubav je…

… da se ljubimo i volimo.

… Volim te!

… da voliš.

… ljubljenje u usta.

… kad te netko voli.

… beba, onak, jako mala.

Kako osjećaš ljubav…

… pa kad ti je vruće.

… sretan si.

… u srcu.

… pa da se volimo i grlimo i svakak.

… dok se zagrlimo, ja mami rečem da je volim.

… u srcu.

… u tijelu, kuca ti srce.

... onak, kao da se mama i tata ljube.

Kako znaš da te netko voli…

… ne znam.

… kad mi je mama rekla da me voli.

… to mi kažu.

… to se osjeća u tijelu.

… da ti neko da pusu.

… kad se zagrlimo i slikamo.

… znam. Kad sam najpametniji.

… kad mi je mama rekla.

… kad se zagrlimo i kad osjećaš da te netko grli.

Što misliš, tko te najviše voli…

… mama i tata.

… mama.

… tata.

… seka.

… Ivan.

Koga ti najviše voliš…

…mamu.

… mamu i tatu.

…seku.

… bracu i mamu.

… djeda i baku.

… Elu!

… Ivana.

… Josipa.

Što je to Dan Zaljubljenih…

… Valentinovo je da se poljubiš.

… ne znam.

… kad se svi ljubimo i grlimo i volimo i ljubav je u srcu.

… da cure daju dečkima i da dečki daju curama ono kaj su nacrtali.

… kad se cura i dečko vjenčaju.

… nedjelja.

… kad se ljubiš sa ustima.

… to ti je dan kad se volimo.

… kad se cura i dečko ljube.

Zašto se zaljubljeni često drže za ruke…

… zato što su muž i žena.

… da se žene.

… zato jer je to ljubav.

… da ne bi opali i da se zaljube.

… da se mogu ljubiti.

… da ne padnu.

… da se još više zaljube.

… tak si pokažu da se vole.

Sovice su su dobili samo jedno, ali vrijedno, pitanje:

(*najteže od svih…)

Što je ljubav?

… kad netko kaže lijepe riječi.

… kad nekom nešto pokloniš.

… kad se mama i tata grle.

… kad nekome dam ružu.

… kad nekome poklonimo ružu i kad ga voliš i grliš.

… kad se mama i tata ljube.

… kad nekome daš ružu.

… kad netko nekome da ružu.

… Kad te netko voli.

… kad netko kaže da pazi.

… kad nekome pomogneš.

… kad netko nekome da pusu.

… kad netko kaže „Volim te!“

… kad netko nekome pokloni ružu i kad se ljube u usta.

… kad mama nešto ne može napraviti pa joj tata pomogne.

Ako Vam ovo nije pomoglo da se poput Olivera s početka članka podsjetite što to bješe ljubav,

onda Vam nema spasa. Za vas su onda emotikoni, stikeri i druge površne stvari.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

U nastavku provođenja radionice s platforme Hrvatskog Crvenog Križa Sigurnije škole i vrtići došli do osvještavanja svih opasnosti koje se mogu naći u kući. Smatramo da smo u svojem domu sigurni, ali jako se puno rizika može pojaviti ako ne pazimo dovoljno.

Tako su naše Pčelice, Gusjenice i Sovice imale radionicu na temu sigurnosnih izazova u kućama. S kojim se opasnostima možemo naći u kojoj prostoriji u našoj kući. Bilo to porezati se, opeći se, biti izložen kemikalijama, ozlijediti ili doživjeti strujni udar. Statistika kaže da se puno više djece ozlijedi u svojem domu nego u prometu.

Djeca su dobila sheme s bokocrtom prosječne kuće i trebala su prepoznati koje se opasnosti mogu naći u kojem dijelu kuće. Ovo je osobito važno za djecu iz predškolskih skupina, koja će kad nagodinu krenu u školu, provoditi sigurno neko vrijeme sami kod kuće. Potrudimo se da ga provedu u sigurnosti.