POSJET MALE ŠKOLE MALOJ KLOŠTRANSKOJ KNJIŽNICI
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Polaznici našeg programa predškole nažalost taj program pohađaju u posijepodnevnim i večernjim satima tako da pogotovo zimi kada hladnoća i mrak jako rano okruže naš Kloštar i nemaju priliku posjetiti neka zanimljiva mjesta. Ali, tu je naša mala knjižnica u centru koja uvijek veselo otvara svoja vrata kada joj djeca dolaze u susret. Mališani iz male škole su se imali prilike upoznati s knjižnicom, načinom rada i navikama dobrih čitatelja. Ipak je najzanimljivije bilo primiti u ruke predivne slikovnice koje inače nemamo u maloj školi i vrtiću, a koje svojim nevjerojatnim pristupom i načinom prezentacije teme od svakog od nas mogu načiniti potencijalnog čitatelja.
DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR
Piše: Zoran Buhač
Stari su Rimljani govorili kako je povijest učiteljica života. Da je doista tako u školi bismo samo učili i ….. ruku na srce, škola bi bila stvarno dosadna. No, povijest nam je doista potrebna kako bismo shvatili sadašnjost i da ne bismo ponavljali greške iz prošlosti. Iz povijesti treba učiti o svim onim situacijama koje su dovele do toga što znamo i poznajemo danas. Nažalost, situacije o kojima se uči su rat i stradanja, ali to su događaji kojima dugujemo ono što imamo danas. Naša sadašnjost duguje ratnoj povijesti i to je nešto što treba spoznati. Dan sjećanja na žrtvu Vukovara jest jedan od događaja koji njegujemo svake godine razgovarajući s djecom o tome što je rat i što donosi ljudima. Tradicionalno je i paljenje lampaša. Ove godine, pošto se radi o dvadeset i petoj godišnjici ovog tužnog događaja, udruga Prijatelji Kloštra i braniteljske udruge s područja Kloštar Ivanića su organizirale izložbu u Pučkom domu koju smo također s našom najstarijom djecom posjetili.
POSJET KNJIŽNICI ZA MJESEC HRVATSKE KNJIGE
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Čitanje i pisanje je možda i vrhunac nečijeg obrazovanja. Kada naučite čitati i pisati, možete biti puno sigurniji u svijet oko sebe jer mnoge stvari oko nas upravo komuniciraju slovima. Živimo u doba digitalne dokumentacije kada se puno dopisujemo i čitanje i pisanje je ključno. Još da se u životu nauči i nešto matematike da nas banke ne mogu vući za nos, možemo reći da smo obrazovani dovoljno. Ovo je naravno šala, ali kada naučite čitati i pisati, tada imate priliku učiti nove stvari i širiti svoje znanje kao i opseg obrazovanja. Upravo je to ono što radimo u vrtiću, djeci ponudimo mnoga znanja, a oni kada sami žele povećati svoje znanje traže nove izvore znanja. U našim odgojnim skupinama su to slikovnice i knjige koje nude mnoge priče i spoznaje o svijetu oko nas. Upravo se u čast knjiga obilježava Mjesec hrvatske knjige kada se trebamo sjetiti koliko je važno čitati i što čitanje radi našem mozgu, pogotovu mozgu djeteta u razvoju. Od slova koje su samo simboli za glasove mi stvaramo riječi, a zatim i rečenice koje imao smisao da prenesu ideju i stvore novu spoznaju koja će pronaći mjesto u umu djeteta. Ta spoznaja može biti doista važna, a može biti tek zabavna i trivijalna. Tako nam je bilo i u knjižnici kada su naše Pčelice i Žabice posjetile knjižnicu u Kloštru Ivaniću i upoznale mnoštvo knjiga, od onih ozbiljnijih i skoro za velike do zabavnih i zafrkantskih. Teta knjižničarka nam je objasnila kako knjižnica funkcionira i kako možemo postati članovi. Neki su rekli kako će to prenijeti svojim roditeljima jer knjižnica ipak ima nešto više knjiga od našeg vrtića.
OBILJEŽAVANJE DANA ŠEĆERNE BOLESTI 14. STUDENOG
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Kada pogledamo vijesti u posljednje vrijeme vidimo da je najvažnija stvar za opstanak svog života na ovom našem planetu – hrana, ozbiljno ugrožena. Hrana je postala biznis i to jako unosan biznis na kojem se želi pod svaku cijenu zaraditi. Kao i svaki biznis on ima konkurenciju koja će uvijek ponuditi nešto jeftinije, a time i privlačnije. No, jeli jeftinije dovoljno vrijedno za nas i naše zdravlje? Hrana koju unosimo svaki dan u sebe i o čijoj zdravstvenoj ispravnosti ovisi rast i razvoj naše djece sve je češće predmet rasprava na gotovo kriminalističkoj razini. Od skrivenih soli i šećera u gotovo svemu što jedemo do aktualne situacije s mesom. Hrana nam treba svaki dan i treba nam zdrava hrana. No što kada organizam nije u stanju probaviti i najzdraviju hranu na svijetu i šećeri iz te hrane prijete zdravlju tog organizma. Takvo se stanje zove šećerna bolest ili dijabetes i 14. studenog se obilježava kao dan te bolesti. Nažalost, ta je bolest sve češće prisutna kod najmlađe populacije i poznata je kao juvenilni dijabetes. U svakom slučaju radi se o bolesti s kojom osoba živi cijeli život i taj život može biti kvalitetan ako se pridržavamo pravila. O toj bolesti i upoznavanju s njom pozabavile su se u ponedjeljak naše Pčelice uz slikovnicu „Coco se vraća u vrtić“ i uz diskusiju kako se može voditi zdraviji život i smanjiti rizik od dijabetesa. Svi koji su sudjelovali su za svoje sudjelovanje dobili i mini diplomu.
POKAZNA VJEŽBA VOJNIH PASA U NAŠEM VRTIĆU
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Iako je danas pod velikom pažnjom pokret NTC učenja dr. Ranka Rajovića (o kojem možemo samo izraziti pohvale i poštovanje), takvo parcijalno gledanje na rast i razvoj djeteta može biti kontraproduktivno jer ako potičemo jedno područje, dok zanemarujemo druga područja nećemo imati u budućnosti cjelovitu osobu. Ovo spominjemo zato jer je razvoj emocija jednako bitan (a nekima od nas bitniji) kao i razvoj kvocijenta inteligencije koji ne mora biti garant uspjeha i zadovoljstva u životu. (Npr. svojevremena predsjednica hrvatske MENSE s kvocijentom inteligencije od preko 170 je bila nezaposlena.) Ovo sve govorimo jer se emocije kod djece predškolskog uzrasta razvijaju zrcaljenjem ponašanje i poticanjem razvoja empatije. Ono što dodatno potiče poželjan razvoj emocija kod djece je prisustvo životinja i kućnih ljubimaca u dječjem okruženju. „Ima neka tajna veza“ između djece i pasa koji brinu jedni za druge. Psi vole djecu, a djeca vole pse. Brinući se za životinje djeca se uče suosjećanju i razvijaju svoje emocije jer posebice psi znaju pokazati svoju privrženost i zahvalnost zauzvrat što djeci mnogo znači i znaju prepoznati. Ako imate uvjete da svom djetetu omogućite psa, učinite to. Mi smo se kao ustanova potrudili barem na kratko svoj djeci prikazati kako je to imati psa u blizini. To smo ostvarili uz pomoć Satnije za obuku vojnih pasa Dugo Selo Hrvatske vojske. Oni su nam prišli s prijedlogom da su u mogućnosti djeci prezentirati što njihovi četveronožni „kolege“ znaju i umiju. Na prijedlog samih vojnih djelatnika čija djeca pohađaju vrtić posjetili su nas u veličanstvenom sastavu. Uz trenere pasa, došli su i zamjenici trenera uz zapovjednike. No najveće zvijezde tog dana ipak nisu nosili činove već su vrlo disciplinirano ušli u naše dvorište. Njemački ovčar Maro i belgijska ovčarka Marica su nam pod strogom kontrolom svojih ljudskih suradnika pokazali dio onoga što znaju i mogu. Djeca su pokazne vježbe promatrala sa sigurne udaljenosti s terase dječjeg vrtića. Nakon iskusnih pasa koji su privatno zaigrani kao i svi drugi. Došli su na red i mladunci, „kadeti“ tek koji ulaze u proces dresure i stvarno su zaigrani. Tu su naši mališani imali prilike ostvariti neposredan susret s ovim odanim i pouzdanim životinjama. Djeca su naprosto uživala što su mogla pomaziti životinje, a niti životinje se nisu bunile zbog iskazane ljubavi. Ovaj će događaj našoj djeci ostati dugo u pamćenju dok smo nekad za proljeće zakazali i novi susret.