ODLAZAK TETE LJERKE U MIROVINU
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Iznimno je teško napisati riječ dvije o događaju koji sa sobom nosi dvojake konotacije i osjećaje:
Jedna naša dugogodišnja radnica, odgojiteljica Ljerka Markuš, za sve prijatelje (velike i male) Teta (s velim T) Ljerka odlazi u mirovinu!!!
Velika je stvar u nečijem životu kada se dođe do kraja radnoga vijeka preusmjeriti samoga sbe da se ujutro ne treba ustajati iz kreveta rano radi polaska na posao, da te ne čekaju obveze, zadaci, rokovi…
Jedini rokovi koji ostaju su oni po pitanju vraćanja knjiga u knjižnicu i (nadamo se rijetkih) liječničkih pregleda.
Teta Ljerka je cijeli svoj radni vijek bila savjesna odgojiteljica djece jasličke dobi. Skrbila za njihove suze, osmjehe, sigurnost, igru, suradnju…
Teta Ljerka je savjestan suradnik koji uvijek može podijeliti suosjećajan pogled, toplu utješnu riječ (češće rečenicu), optimističan osmjeh i razumno rješenje…
Teta Ljerka je i prijatelj kojeg kad jednom stekneš, možeš računati na prijateljstvo uvijek…
Teta Ljerka je majka, supruga, baka, pasionirana čitateljica, posvećena vrtlarica, (ne više amaterska) planinarka…
Teta Ljerka je netko tko će nam u svim svojim ulogama u našem vrtiću nedostajati …
… ali joj želimo dugu, ugodnu, mirnu, lagodnu, sigurnu i opuštajuću mirovinu !!!
*i da će neki od ovih sitnih poklončića olakšati život.