DJEČJI VRTIĆ PROLJEĆE OBILJEŽIO HRVATSKI OLIMPIJSKI DAN
Piše: Zoran Buhač
Ljeto je obično doba kada se umirimo, a ljeto je polako za nama i dolazi jesen. Neki su se od nas u tom umirivanju možda i previše umirili pa im je potreban poticaj kako bi se ponovno fizički pokrenuli i koliko toliko svoja tijela vratili postavke rada, odnosno škole, odnosno vrtića…
Ali ne, djeci predškolskog uzrasta ne treba nikakav poseban poticaj za kretanje, ona to imaju u sebi ili rječnikom digitalnih generacija, ona su takva po defaultu. Poticaj je potreban nešto starijoj djeci koja zurenjem u ekrane iskrivljuju svoje kralješnice te pomažu atrofiranju mišića nogu i sužavanjem krvnih žila neprestanom vožnjom e romobilima. Da, to je svijet današnjice kada se doista ne moramo puno truditi oko zadovoljavanja svih potreba koje imamo. Mobitel je ispred očiju, e romobil je pri ruci, pekara je blizu, a dostava brza i često besplatna.
U takvom svijetu komoditeta, kako naučiti djecu da se oko nečega moraju truditi?
Kao što smo rekli, djeci predškolskog uzrasta ne treba poseban poticaj na kretanje, djeci predškolskog uzrasta je potreban poticaj da ostvare uspjeh i da ga znaju prepoznati i cijeniti. Sport je izvrstan način poticanja na postizanje uspjeha, a ono poznato olimpijsko geslo kako nije važno pobijediti koliko je važno sudjelovati je inače geslo gotovo svake vrtićke igre.
Na današnji se datum u Republici Hrvatskoj obilježava Hrvatski olimpijski dan ili Dan bijelih majica kada se u odgojno-obrazovnim ustanovama promiče vrlina sporta i djeci otvaraju vrata bavljenja sportom. Bez obzira na datum, a s obzirom na dječju inherentnu potrebu i odliku čestog kretanja, možemo reći kako je svaki dan u vrtiću olimpijski dan, bez obzira na boju majica koju nosili.
Naša su djeca ovaj dan obilježili ne samo bavljenjem sportom, već i likovnim radovima na temu olimpijskih krugova koji simboliziraju povezanost, razumijevanje i solidarnost toliko potrebne današnjem svijetu.
BUBAMARE
KRIJESNICE
MEDVJEDIĆI
OBLAČIĆI
PĆELICE
ZEČIĆI
ZVJEZDICE
OBAVIJEST POLAZNICIMA PROGRAMA PREDŠKOLE
POSJET NAŠIH ŠKOLSKIH OBVEZNIKA OSNOVNOJ ŠKOLI BRAĆE RADIĆ
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Ponovno je došao taj trenutak koji nam eto dođe svake godine. Neminovna je to postaja u razvoju svakog djeteta koje boravi u našem vrtiću, a to je prelazak u osnovnu školu. Iz bezbrižnosti ranog djetinjstva prelazi se u formalnost odgojno-obrazovnog sustava koji sa sobom nosi osnovna škola. No, manimo se tih spomenutih formalnosti, već recimo nešto o dječjem doživljaju škole koju djeca često romantiziraju. U pohađanju školskog programa djeca vide nadogradnju sebe kao osobe koja će učiti i stjecati nova iskustva i svakako postajati bolji ljudi. Da, djeca su spremna za školu, ali jeli škola spremna za djecu?
Jeli škola spremna za djecu koja s veseljem ulaze u nju, ali ih tamo jako brzo i nesmiljeno dočekaju obrazovni planovi, programi i kurikuli koji nisu baš u cijelosti primjereni njima. Naša se djeca neće stići ni okrenuti, a već će nakon toga što su u vrtiću naučili da nakon kiše raste trava, istom učiti o kralju Tomislavu i seobi naroda. Našem Ministarstvu svakako nedostaje senzibiliteta za naše najmlađe koje se nažalost tretira kao prazne ploče po kojima se treba što prije i što više i više i više ispisati znanja. A hoće li ta znanja od njih načiniti bolje ljude ili će biti samo zadovoljeni obrazovni ishodi?!?!
To nekako nikoga više nije briga jednom kad djeca pređu u taj sustav.
Naše će Gusjenice, Sovice i Mala škola na jesen prijeći u taj sustav i stvarno im želimo sreću u tome. Želimo im za početak kvalitetne učiteljice i učitelje, smisleno i korisno gradivo, zdravo, sigurno i poticajno okruženje jer će u takvom sustavu doista postati bolji ljudi.
Kako bi se upoznala sa svojom osnovnom školom, posjetila su djeca Osnovnu školu braće Radić iz Kloštra Ivanića, gdje ih dočekala pedagoginja Vesna koja ih je veselo provela kroz učionice, gdje su upoznali učiteljice i učitelje koji će i njima u školi predavati. Raznorazne funkcionalne učionice sa svakojakom opremom, školska kuhinja, sokić a zatim i sportska dvoran koja je zbog veličine i ponuđenih rekvizita plijenila najviše pažnje. Bio je ovo lijep susret i nadamo se naznaka daljnjeg boravka naših školaraca u osnovnoj školi.
Sretno!!!
ANKETA TIJELOVO 2025. GODINE
Poštovani roditelji,
Podsjećamo Vas da ste Ugovorom obvezni sudjelovati u ovakvom obliku suradnje s dječjim vrtićem te je ispunjavanje ove ankete obvezno!!!
Hvala!
Dječji vrtić Proljeće Kloštar Ivanić
ZAVRŠNE PRIREDBE SOVICA, GUSJENICA I MALE ŠKOLE
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Hrvatski jezik je, nažalost, siromašan da se opišu neke prilike. Imamo lijepih riječi i fraza, no u drugima smo iznimno tanki i ovisimo o grčkim latinskim korijenima. Tako se riječ ili stilska figura koja treba spojiti dva suprotna pojma, koji se inače teško spajaju, naziva oksimoron. Priznajte, riječ nije uopće lijepa, zar ne?
A treba nam lijepa riječ koja će opisati taj trenutak u našem radu u vrtiću kada djeca odrastu u našoj ustanovi taman toliko da u nam još uvijek mali, a već su dovoljno veliki da krenu u školu. Treba nam ljepša riječ od ove navedene da opiše taj trenutak koji je u isto vrijeme i sretan i tužan.
Da sretni smo što su Vaša djeca, nadamo se i uz naš utjecaj, porasla dovoljno da s vrtićkog vijugavog i šarenog puta (popločenog žutim ciglama) krenu na ravnu, školsku uzbrdičnu cestu s mnogo znakova sa strane.
Ali da, i tužni smo u isto vrijeme kada smo sretni, jer nas napuštaju dobra djeca koja u svakoj generaciji ostave velik utjecaj na nas, jer ih pratimo u njihovu odrastanju kroz suze, smijeh, igru, prijateljstva…
Tako da nam nedostaje lijepa riječ za završne priredbe naših Sovica, Gusjenica i male škole koje su se u razmaku od dva tjedna oprostile od svojeg vrtića, svojih teta, a neki i od svojih dosadašnjih prijatelja.
Velik je to dan u našem vrtiću i svi se žele prikazati u najboljem svjetlu, posebice djeca koja su imala prilike nastupati za svoje roditelje – pjevati, plesati, recitirati. Nakon ovakvog programa, odgojiteljice bi pročitale sve one divne riječi i stihove koje su napisale za djecu s kojom su provele dugo vremena. Bilo je tu trenutaka za smiješak i suzicu u oku, pogotovo roditelja. Poneka je bila suza tuge, a poneka radosnica.
Podijelile bi se potvrde, diplome, sjećanja, a onda fešta za sve prisutne uz sladoled, sokove, slatkiše, grickalice uz prigodnu glazbu.
Drage naše Sovice i Gusjenice i učenici male škole želimo Vam puuuuuunooooo uspjeha na Vašem daljnjem putu odgoja i obrazovanja!!!