Piše: Zoran Buhač, pedagog

Iako je danas pod velikom pažnjom pokret NTC učenja dr. Ranka Rajovića (o kojem možemo samo izraziti pohvale i poštovanje), takvo parcijalno gledanje na rast i razvoj djeteta može biti kontraproduktivno jer ako potičemo jedno područje, dok zanemarujemo druga područja nećemo imati u budućnosti cjelovitu osobu. Ovo spominjemo zato jer je razvoj emocija jednako bitan (a nekima od nas bitniji) kao i razvoj kvocijenta inteligencije koji ne mora biti garant uspjeha i zadovoljstva u životu. (Npr. svojevremena predsjednica hrvatske MENSE s kvocijentom inteligencije od preko 170 je bila nezaposlena.) Ovo sve govorimo jer se emocije kod djece predškolskog uzrasta razvijaju zrcaljenjem ponašanje i poticanjem razvoja empatije. Ono što dodatno potiče poželjan razvoj emocija kod djece je prisustvo životinja i kućnih ljubimaca u dječjem okruženju. „Ima neka tajna veza“ između djece i pasa koji brinu jedni za druge. Psi vole djecu, a djeca vole pse. Brinući se za životinje djeca se uče suosjećanju i razvijaju svoje emocije jer posebice psi znaju pokazati svoju privrženost i zahvalnost zauzvrat što djeci mnogo znači i znaju prepoznati. Ako imate uvjete da svom djetetu omogućite psa, učinite to. Mi smo se kao ustanova potrudili  barem na kratko svoj djeci prikazati kako je to imati psa u blizini. To smo ostvarili uz pomoć Satnije za obuku vojnih pasa Dugo Selo Hrvatske vojske. Oni su nam prišli s prijedlogom da su u mogućnosti djeci prezentirati što njihovi četveronožni „kolege“ znaju i umiju. Na prijedlog samih vojnih djelatnika čija djeca pohađaju vrtić posjetili su nas u veličanstvenom sastavu. Uz trenere pasa, došli su i zamjenici trenera uz zapovjednike. No najveće zvijezde tog dana ipak nisu nosili činove već su vrlo disciplinirano ušli u naše dvorište. Njemački ovčar Maro i belgijska ovčarka Marica su nam pod strogom kontrolom svojih ljudskih suradnika pokazali dio onoga što znaju i mogu. Djeca su pokazne vježbe promatrala sa sigurne udaljenosti s terase dječjeg vrtića. Nakon iskusnih pasa koji su privatno zaigrani kao i svi drugi. Došli su na red i mladunci, „kadeti“ tek koji ulaze u proces dresure i stvarno su zaigrani. Tu su naši mališani imali prilike ostvariti neposredan susret s ovim odanim i pouzdanim životinjama. Djeca su naprosto uživala što su mogla pomaziti životinje, a niti životinje se nisu bunile zbog iskazane ljubavi. Ovaj će događaj našoj djeci ostati dugo u pamćenju dok smo nekad za proljeće zakazali i novi susret.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Ostaviti trag iza sebe je jako važno za ljude. Još je važnije za važne ljude, poput političara. Ostavljanje velikog traga je velika ambicija mnogih, ali svi koji su ostavili velike tragove u jednom su trenutku morali ostaviti prvi trag. Takav se prvi trag obično ostavlja u djetinjstvu. Ljudska smo bića i umijemo ostaviti simbolične tragove u vidu riječi i slika. Slike i crteži su prvi tragovi koje znamo o ljudskoj vrsti no to su i prvi tragovi koje djeca čine u svojim aktivnostima kada pred njih stavite prazan papir i nešto čime bi crtali. Bez potrebe za dodatnim uputama svako dijete kada jednom dotakne papir i vidi što je napravilo bez teškoća ide dalje. U uzrastu starijih jaslica to je šaranje i bojanje, ali će s vremenom uz ohrabrenje i poticaj postajati sve složenije i zanimljivije. Slikanje u društvu osim što donosi velike slike pomaže i socijalizaciji djece i potrebom za suradnjom da se i posljednji prazni kutak papira ispuni bojom. Kad god imate priliku kod kuće, omogućite svojem djetetu likovno izražavanje jer će dijete kroz crtež puno lakše izraziti mnoge stvari o sebi i svijetu oko sebe kroz crtež nego kroz riječi.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Šivanje je jedno od najstarijih umijeća poznatih čovjeku. Nekada davno našim je precima bilo jako zima pa su se morali snaći za sebe kako bi se zaštitili od studeni i smrzavanja te su u namjeri očuvanja vlastita života naučili nešto što nam pomaže i dan danas. Spajanje tkanina uz pomoć igle i konca je danas nažalost postala zaboravljeno umijeće jer živimo u doba konzumerizma kada je sve jeftino i potrošno pa čak i kada nam otpadne gumb ili se nam se podere komad odjeće vični smo kupovanju novog komada jer nam se neda ili smo zaboravili to činiti. Oni stariji koji su u osnovnu školu išli jako, jako davno sjećaju se školskog predmeta koji se zvao domaćinstvo i gdje se šivanje učilo kao i sve drugo.  Danas kada djecu svijet uči da koriste samo jedan ili eventualno dva prsta ruke kako bi klizili po ekranima elektronskih uređaja doista je vrijedna pažnje inicijativa u predškolskoj odgojnoj skupini Pčelice koji su se odlučili baviti šivanjem. Nakupilo se tu nogo materijala raznih boja i dezena na koje su djeca nacrtala životinje, zatim izrezala nacrtane oblike te ih zatim šivali i za kraj punili vatom kako bi načinili vlastite plišance. Jako su  uživali u ovim radnjama i ponosno pokazali što su njihove ruke u stanju učiniti kada uposle i više od ona dva prsta koja od njih traže mobiteli i drugi uređaji. Za sve one koji se brinu za sigurnost djece kod šivanja, ne moraju brinuti jer su oni vrlo pažljivi, a i koriste ono što se zove sigurnosna igla kojom se ne mogu ozlijediti.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Konačno je došao i taj dan, Projektni dan. Često smo se puta sjetili gospodina Vakule i gospodina Sijerkovića (ovaj potonji inače piše slikovnice i knjige za djecu) ne bi li nam udijelili koju dobru vijest vezanu uz vremensku prognozu. Kako znamo, vremenska prognoza nam se nije smilovala u prvom pokušaju održavanja projektnog dana, no vrijeme se jest. Ali, tko bi znao. Dodijelili smo novi datum sa šekspirijanskom smjernicom „Bit' il ne bit?“, ali bez pitanja. Kada je došao taj dan pokrenuli smo sve naše planirane radnje i akcije i u suradnji s roditeljima dotjerali okoliš našeg dječje vrtića. Ovdje valja spomenuti i naše kumove vrtića: gospođu Maru Jakopović iz tvrtke „JAKOPOVIĆ D.O.O.“ koja nam je donirala ekološko gnojivo za naše nasade i gospodina Mislava Lukšu iz tvrtke „ExPLANTA“ koji je donirao veliku količinu sadnica tulipana kao i tri sadnice voćki za naš voćnjak. Gospodin Lukša se sa svojom tvrtkom pobrinuo ranije da se pripremi zemlja za tulipane i da se uredi raslinje u okolici dječjeg vrtića. Kako se sve odvijalo tog tmurnog, ali veselog 2. studenog pogledajte na fotografijama.

U goste su nam došli prijatelji iz područnog objekta uređeni u jesenskim prirodnim ornamentima.

Bilo je malo neobično nakon svog onog asfalta naći se na mekanoj travnatoj površini ponovno.

Strpljivo se očekivala prva porcija toplih pečenih kestena.

Sadnja tulipana je kao sadnja luka. Naši mališani su vješti i u jednom i u drugom.

Kad malo zagusti, tu su mame i odgajateljice da pomognu gdje trebaju.

Od starih guma koje su zajedno skupili roditelji i vulkanizeri gradila se jedna dugačka "gusjenica" za hodanje.

No ništa ne može zamijeniti dobre stare prirodne materijale kada je o skakutanju riječ.

Iskusni, voljni i dobro raspoloženi roditelji su se pobrinuli kako bi naš voćnjak opstao što duže.

Male ruke su jednako sposobne i kao velike. Volja je jednako jaka.

Svi su nestrpljivo čekali slijedeću porciju kestena.

Kada je naš "gusjenica" postavljena treba puuuno dječjih nogu da ugazi zemlju kako bi je fiksirali.

Kako su radovi završavali, atmosfera se spremala da se malo počastimo jesenskim plodovimia i kolačima.

Dok se teta Jesen pobrinula za mnoge boje, mirise i okuse oko nas.

U ekološkom duhu se od starih guma gradio i sagradio pješanik kojeg ćemo pustiti u pogon u proljeće.

Živimo u vremenu kada je prijateljstvo spalo na niske grane. Ljudi danas zahvaljući društvenim mrežama imaju prijatelja više nego ikad prije, a svjedočimo kako su ljudi sve usamljeniji dok nam djeca sve teže stječu društvene vještine potrebne za poželjne društvene odnose. Mi u vrtiću kroz rad i igru pokušavamo usaditi i prenijeti djeci društvene vještine, ali to postaje sve teži zadatak jer izloženost tehnologiji od djece također može učiniti usamljene, egoistične i sebične jedinke koje bi sve i sad u svojim malim jednostavnim životima željeli odmah i sad. Za prijateljstvo se treba potruditi. Ako nam je stalo do prijatelja, moramo se žrtvovati, a ponekad i promijenit. promijeniti svoje nazore, navike i poglede na svijet. Tako je bilo s Gospodinom Noskom koji je tražeći prijatelja, pronašao i popravio sam sebe u ovoj predivnoj predstavi kazališta Lutonjica koje je po prvi (ali sigurno ne i zadnji put) gostovalo u našem vrtiću. Djeci je priča poznata zbog odlične slikovnice "Gospodin Nosko traži prijatelja". Na kraju predstave djeca su dobila radne listove, ali i jedinstvenu priliku isprobati lutke iz predstave.