Piše: Zoran Buhač, pedagog

Nekada davno kada japanska mutantska besprizorna čudovišta i suvišni nabildani testosteronski Marvelovi super junaci nisu vladali maštom Vaše djece, TV program za djecu je bio puno skučeniji s manje sadržaja, ali s više kvalitete. Svi oni trunu stariji, ali ne prestari dakako, će se sjetiti ruskih bajki, francuskih animiranih filmova, Poštanskog sandučića, La Linee („Bajum-Bajum“) i drugih. No među svim tim junacima koji su više mane bili popularni samo u ovom dijelu svijeta posebno mjesto drže dva „sam svoj majstor“ snalažljivca iz tadašnje Čehoslovačke koji su mnoge probleme i nedaće u svojim svakodnevnim životima rješavali najmaštovitijim i najnesretnijim putem. Poznatiji kao Pat i Mat, …Aje to! ili samo kao Majstori bili su nešto najsmješnije što je televizijska produkcija ikada dala. I dan danas, zahvaljujući DVD-ima djeca poznaju djela i uratke ovog dvojca koji nas već uveseljava više od četrdeset godina. Ove godine kazalište Trešnja se odlučilo dati novi život ovim vječnim likovima na daskama koje život znače. Predstava „…A Je To!“ je od svog prvog prikazivanja postala hitom i nečim čemu smo željeli dati priliku i našoj djeci da vide. Bez dijaloga, uz poznatu glazbu, odlične glumce, akrobacije, vizualne efekte, svjetlo, sjenu, scenografiju koja se stalno miče, stroboskop i pravi pravcati automobil na pozornici naši su mališani iz prvih redova gledali dosad najjaču produkciju kojoj smo mi iz vrtića svjedočili. Bilo je smiješno, zanimljivo i nezaboravno. Na kraju predstave je jedan dječak iz odgojne skupine Žabice bez srama i straha prišao glumcima kad su se naklonili publici i upitao ih zašto nisu ništa govorili tijekom predstave. Jedan je glumac odgovorio da su se – sramili. Dobro pitanje i isti takav odgovor.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Polaznici našeg programa predškole nažalost taj program pohađaju u posijepodnevnim i večernjim satima tako da pogotovo zimi kada hladnoća i mrak jako rano okruže naš Kloštar i nemaju priliku posjetiti neka zanimljiva mjesta. Ali, tu je naša mala knjižnica u centru koja uvijek veselo otvara svoja vrata kada joj djeca dolaze u susret. Mališani iz male škole su se imali prilike upoznati s knjižnicom, načinom rada i navikama dobrih čitatelja. Ipak je najzanimljivije bilo primiti u ruke predivne slikovnice koje inače nemamo u maloj školi i vrtiću, a koje svojim nevjerojatnim pristupom i načinom prezentacije teme od svakog od nas mogu načiniti potencijalnog čitatelja.

Piše: Zoran Buhač

Stari su Rimljani govorili kako je povijest učiteljica života. Da je doista tako u školi bismo samo učili i ….. ruku na srce, škola bi bila stvarno dosadna. No, povijest nam je doista potrebna kako bismo shvatili sadašnjost i da ne bismo ponavljali greške iz prošlosti. Iz povijesti treba učiti o svim onim situacijama koje su dovele do toga što znamo i poznajemo danas. Nažalost, situacije o kojima se uči su rat i stradanja, ali to su događaji kojima dugujemo ono što imamo danas. Naša sadašnjost duguje ratnoj povijesti i to je nešto što treba spoznati. Dan sjećanja na žrtvu Vukovara jest jedan od događaja koji  njegujemo svake godine razgovarajući s djecom o tome što je rat i što donosi ljudima. Tradicionalno je i paljenje lampaša. Ove godine, pošto se radi o dvadeset i petoj godišnjici ovog tužnog  događaja, udruga Prijatelji Kloštra i braniteljske udruge s područja Kloštar Ivanića su organizirale izložbu u Pučkom domu koju smo također s našom najstarijom djecom posjetili.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Čitanje i pisanje je možda i vrhunac nečijeg obrazovanja. Kada naučite čitati i pisati, možete biti puno sigurniji u svijet oko sebe jer  mnoge stvari oko nas upravo komuniciraju slovima. Živimo u doba digitalne dokumentacije kada se puno dopisujemo i čitanje i pisanje je ključno. Još da se u životu nauči i nešto matematike da nas banke ne mogu vući za nos, možemo reći da smo obrazovani dovoljno. Ovo je naravno šala, ali kada naučite čitati i pisati, tada imate priliku učiti nove stvari i širiti svoje znanje kao i opseg obrazovanja. Upravo je to ono što radimo u vrtiću, djeci ponudimo mnoga znanja, a oni kada sami žele povećati svoje znanje traže nove izvore znanja. U našim odgojnim skupinama su to slikovnice i knjige koje nude mnoge priče i spoznaje o svijetu oko nas. Upravo se u čast knjiga obilježava Mjesec hrvatske knjige kada se trebamo sjetiti koliko je važno čitati i što čitanje radi našem mozgu, pogotovu mozgu djeteta u razvoju. Od slova koje su samo simboli za glasove mi stvaramo riječi, a zatim i rečenice koje imao smisao da prenesu ideju i stvore novu spoznaju koja će pronaći mjesto u umu djeteta. Ta spoznaja može biti doista važna, a može biti tek zabavna i trivijalna. Tako nam je bilo i u knjižnici kada su naše Pčelice i Žabice posjetile knjižnicu u Kloštru Ivaniću i upoznale mnoštvo knjiga, od onih ozbiljnijih i skoro za velike do zabavnih i zafrkantskih. Teta knjižničarka nam je objasnila kako knjižnica funkcionira i kako možemo postati članovi. Neki su rekli kako će to prenijeti svojim roditeljima jer knjižnica ipak ima nešto više knjiga od našeg vrtića.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Kada pogledamo vijesti u posljednje vrijeme vidimo da je najvažnija stvar za opstanak svog života na ovom našem planetu – hrana, ozbiljno ugrožena. Hrana je postala biznis i to jako unosan biznis na kojem se želi pod svaku cijenu zaraditi. Kao i svaki biznis on ima konkurenciju koja će uvijek ponuditi nešto jeftinije, a time i privlačnije. No, jeli jeftinije dovoljno vrijedno za nas i naše zdravlje? Hrana koju unosimo svaki dan u sebe i o čijoj zdravstvenoj ispravnosti ovisi rast i razvoj naše djece sve je češće predmet rasprava na gotovo kriminalističkoj razini. Od skrivenih soli i šećera u gotovo svemu što jedemo do aktualne situacije s mesom. Hrana nam treba svaki dan i treba nam zdrava hrana. No što kada organizam nije u stanju probaviti i najzdraviju hranu na svijetu i šećeri iz te hrane prijete zdravlju tog organizma. Takvo se stanje zove šećerna bolest ili dijabetes i 14. studenog se obilježava kao dan te bolesti. Nažalost, ta je bolest sve češće prisutna kod najmlađe populacije i poznata je kao juvenilni dijabetes. U svakom slučaju radi se o bolesti s kojom osoba živi cijeli život i taj život može biti kvalitetan ako se pridržavamo pravila. O toj bolesti i upoznavanju s njom pozabavile su se u ponedjeljak naše Pčelice uz slikovnicu „Coco se vraća u vrtić“ i uz diskusiju kako se može voditi zdraviji život i smanjiti rizik od dijabetesa. Svi koji su sudjelovali su za svoje sudjelovanje dobili i mini diplomu.