20. STUDENOG - DAN DJEČJIH PRAVA
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Živimo u doba koje se često naziva „diversity age“ ili „woke age“. Ovo je zato što je želja sviju koji podržavaju ovakve inicijative da se svima bez obzira na bilo koje odlike osobnosti ili grupacije kojoj pripadaju osigura zaštita njihovih prava. Ovome valja dodati i malo povijesnog revizionizma i svi će imati svoja prava od društva zaštićena.
No, jeli to baš tako jednostavno, ne znamo, jer doista živimo u neka zanimljiva vremena. Nekada su stvari bile jednostavnije, 1989. godine je od strane Ujedninjenih naroda donesena Konvencija o pravima djeteta, jer nije postojao formalni okvir za zaštitu prava djece. Svi su tada željeli zaštiti prava djece, dok se danas ne mogu dogovoriti imaju li transhumanisti ista prava kao ljudi koji se deklariraju kao vegeterijanski zmajevi ili Jedi vitezovi.
Konvencija je izravna i jasna koliko je bila vrijedna prije 30+ godina, vrijedna je i danas, ako ne i vrjednija, uzmemo li u obzir promjene u životnom okolišu djece danas.
Djeca trebaju znati svoja prava, trebaju znati da smo mi ti i tu da ih zaštitimo, ali jednako tako trebaju naučiti da postoje određene odgovornosti koje čak i oni trebaju ispuniti kako bi znali cijeniti ostvarenje svojih prava.
Česta je pojava danas da svjedočimo manjku empatije kod mladih, što nerijetko bude vijest iz domene crne kronike, a odnosi se na nasilje mladih kako prema vršnjacima, tako i prema svim drugim društvenim skupinama. Posljedica je to popuštajućeg odgoja gdje se djecu poučava kako su centar svijeta svojih roditelja te da se nikada ne smiju rastužiti, naljutit, frustrirati, biti nesretni, zato što će njihovi roditelji riješiti sve njihove probleme. Djeca odrastaju u okruženju bez ikakvih teškoća, što samo po sebi nije negativno, ali nažalost odrastaju bez razvijenih psiholoških mehanizama koji bi im omogućili prihvatljivo reagiranje na ljutnju, tugu, bijes, strah, frustraciju. Kada dođu u adolescenciju bez stvarnih susreta s negativnim emocijama, ne mogu se snaći i nažalost reagiraju impulzivno, što često znači i nasilno.
Kakve ovo veze ima s njihovim pravima?
Da biste djecu naučili da cijene svoja prava i razvijaju empatiju, oni to moraju naučiti iz vlastitog iskustva. Roditelj ne smije biti poslužitelj koji će u svakom trenutku odgovarati na svaku i najminorniju djetetovu potrebu. Roditelji moraju pokazati djetetu da su i oni važni i da trebaju vrijeme za sebe. Kada djeca to prihvate, više će cijeniti i razumijevati roditeljevo vrijeme i postupke usmjereno na njih, a ne ih prihvaćati kao nešto što je samo po sebi razumljivo.
U tom su slučaju i prava djece i roditelja jednako i međusobno uvažena i tek onda imaju smisla.





OBILJEŽEN "MJESEC HRVATSKE KNJIGE" POSJETOM KNJIŽNICI U KLOŠTRU IVANIĆU
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Da su knjige fora i zakon, to znamo većina nas odraslih. Da knjige mogu biti fora i zakon je nešto što trebamo naučiti našu djecu. Djeci novog tisućljeća su puno više fora i zakon neke druge stvari koje su daleko od knjiga. No, kako iz knjiga ne možemo dobiti baš ništa loše, tako se iz drugih stvari koje su fora i zakon najmlađima, a to je zabava s ekrana, može izroditi puno toga lošeg i nepoželjnog kao što su poremećaji u ponašanju, deregulacija osjećaja i ponašanja, sjedilački način života, socijalna (samo)izolacija, pretjerana tjelesna težina i da ne nabrajamo dalje.
O blagodatima čitanja znamo sve: široki opseg riječi, lijepo verbalno izražavanje, pravilan izgovor, učen jezik i izražaj, sposobnost razgovaranja i argumentiranja, pojačana kreativnost, pobuđena maštovitost i da ne nabrajamo dalje.
Ne mislimo da bi se djecu u potpunosti trebalo isključiti s ekrana, ali da bi određenu veću količinu tog vremena trebalo zamijeniti nekim drugim aktivnostima, među kojima je čitanje i upoznavanje s knjigama i slikovnicama, to svakako držimo.
Određeni broj djece je nenaviknut na čitanje i uopće prisutnost knjiga u vlastitom domu što je pomalo otužno jer se tako nešto očituje i u njihovu izražavanju i držanju, tako da se na početku posjeta knjižnici moglo čuti komentari kao što su: „Šta ćemo mi ovdje?“, „Sve samo te knjige!“, „Nema igrica!“, „Baš je beveze!“
Ali onda im se otkrilo da postoje djeci pristupačne knjige o Minecraft-u, Fortnite-u, nogometašima iz Lige prvaka, knjige o dinosaurima, kamionima, traktorima, vanzemaljcima, čarobnjacima pa čak i vampirima. To je prilično raskuštralo znatiželju djece koja su počela veselo listati i gledati stranice knjiga o najdražim im temama.
Knjižnica je neposredno djeci pokazala svu svoju raskoš i bogatstvo tema kojima se knjige mogu baviti pa su mnogi upitali kako bi te knjige mogli posuditi za doma. Neki, koji imaju stariju braću ili sestre već učlanjene u knjižnicu, su ponosno posudili svoje prve knjige iz knjižnice. Neki drugi su pak rekli kako će se poslije vrtića doći učlaniti.








DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE DOMOVINSKOG RATA
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Lijepo je biti dijete.
Lijepo je biti dijete u slobodnom svijetu.
Lijepo je biti dijete u slobodnom svijetu i igrati se, veseliti se, pjevati, plesati i raditi sve ono što djeca trebaju raditi.
Ali, ponekad trebamo zastati i upitati se čime smo to zaslužili, tko nam je omogućio da budemo slobodni.
Barem na dan 18. studenog trebamo zastati i upitati se kome dugujemo sve ovo.
I tada se prisjetiti svih onih žrtava koje su ljudi naše domovine dali da bi se djeca mogla igrati, veseliti, pjevati, plesati i raditi sve ono što djeca trebaju raditi.
Dječji vrtić Proljeće se svake godine pridružuje akciji „I u mom gradu Vukovar svijetli“ Ministarstva branitelja gdje paljenjem lampaša odajemo počast svima onima koji su život dali za slobodu svih nas.
Hvala im i slava im!










BIO JEDNOM, JEDAN MALEN KUTAK PRIRODE... ŠKOLA U PRIRODI NAŠIH PČELICA
Piše: Romana Kesegić, odgojiteljica
Jedan malen dio našeg dvorišta sadrži toliko mogućnosti, inspiracije i prirodnog izobilja..
Na oko običan dio travnate površine, 5 velikih borova i 2 listopadna drveta prekrasnog crvenog lišća...
To je sve što je potrebno da skupina predškolaca, malenih istraživača krene u svoju avanturu nazvanu
ŠKOLOM U PRIRODI.
Jesen je svojom čarolijom učinila prirodu tako privlačnom,
a vjetar se poigrao lišćem i spustio ga na travu, baš djeci na dohvat ruke.

















ANKETA ZA DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE DOMOVINSKOG RATA
Poštovani roditelji, zbog sve češćih najava roditelja kako djecu neće dovoditi u vrtić
u ponedjeljak 17. studenog te zbog organizacije rada u drugim javnim službama i
školama, pozivamo Vas da se ispunjavanjem ove ankete očitujete hoćete li dijete
ovaj dan dovoditi u vrtić.
Ispunjavanje ove ankete nam uvelike pomaže u organizaciji rada kada se
očekuje manji broj djece u vrtiću (prehrana, prostorni uvjeti, kadrovski
uvjeti i slično).
Podsjećamo Vas da ste Ugovorom obvezni sudjelovati u
ovakvom obliku suradnje s dječjim vrtićem te je ispunjavanje ove
ankete obvezno!!!
Hvala!