Piše: Zoran Buhač, pedagog

Već duži niz godina naš i Vaš dječji vrtić Proljeće Kloštar Ivanić surađuje s Udrugom r oboljelih od leukemije i limfoma. Kako nam je, nažalost, poznato liječenje i rehabilitacija, a pogotovo lijekovi za ova zloćudna oboljenja su u našoj državi jako skupi i roditelji koji su već suočeni s bolestima svoje djece moraju se nositi i s činjenicom kako će liječenje njihove djece, nažalost, previše  izaći iz okvira njihovih financijskih mogućnosti. Udruga je osnovana s namjerom da se uz pomoć raznih akcija prikupljanja nastoji prikupiti novac koji bi pomogao pri nabavi tih lijekova i pomagala u terapiji i rehabilitaciji. Akcija sakupljanja čepova se rasprostranila po cijeloj Republici Hrvatskoj pa je tako došla i do našeg dječjeg vrtića. Naši mališani kao i njihovi roditelji su prepoznali važnost ove inicijative i shvatili kako na lak način mogu doista pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija. Kada već dosta toga recikliramo, bacamo ili dajemo u otkup, odvojim plastične čepove s raznih boca i pakiranja i donesimo ih u vrtić jer ćemo na taj način jednim takvim malim obolom nekome konkretno pomoći. Kada je predstavnice Udruge došla u naš vrtić, djeca iz mlađe vrtićke odgojne skupine Ježići su joj predala čepove uz svijest da će ova gesta nekome stvarno pomoći. S tom mišlju Vas ostavljamo da i slijedeći put kada ćete ići vrtić u kutiju u svakoj odgojnoj skupini ponesete plastične čepove.

Kada su skupili čepove, djeca su za našu gošću otpjevala i otplesala pjesmicu.

Gospođa iz udruge uvijek je ugodno iznenađena količinom čepova i veličinom srca naše djece.

Nakon predaje čepova došlo je vrijeme i za malo poziranja pred fotoaparatom.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

„Vatru gasi – Brata spasi!“ – poznato je geslo još od doba oca modernog hrvatskog vatrogastva, Đure Deželića koji potječe s ovih prostora. S tim su geslom upoznati neki naši vrtićanci koji već neko vrijeme pohađaju mladež vatrogasaca u Kloštru Ivaniću. Vatrogasci su djeci, pogotovo predškolskog uzrasta, vrlo važni uzori. Oni su hrabri, neustrašivi, uporni i što je najvažnije: bore se za pravu stvar. Crtići, filmovi, slikovnice, bojanke i igračke s motivima vatrogasaca su obično među najomiljenijima u svakoj odgojnoj skupini u kojoj se nalaze. Kada razgovaramo s djecom o tome što će biti kad porastu; čest je odgovor da upravo žele biti vatrogasci. (Uz policajce, pjevačice, balerine i vojnike, naravno!)

U  suradnji s Dobrovoljnim vatrogasnim društvom Kloštar Ivanić, Vatrogasne zajednice Općine Kloštar Ivanić i predsjednikom DVD-a Kloštar Ivanić Zvonimirom Drkom organizirali smo pokaznu vatrogasnu vježbu na ulazu u naš vrtić. Tako se  negdje oko 09.29 u okolici vrtića zapalila bala slame koju je netko, eto ostavio. Bijeli dim koji se ubrzo raširio oko vrtića signalizirao je kloštranske vatrogasce koji su se sirenom oglasili i u 09.30 se s punom opremom pojavili ispred vrtića kako bi ugasili novonastali požar. Reakcija vatrogasca je bila brza, efektivna i temeljita i sva ugroza koja se pojavila od strane zapaljene bale slame (a počela se već ozbiljno dimiti) je bila poništena. Nakon ove demonstracije što sve vatrogasci mogu i moraju činiti u slučaju požara djeca su imala priliku upoznati se s vatrogasnom opremom na vatrogasnom kamionu i džipu. Treba li uopće reći da je bilo jako napeto i zanimljivo i ostalo u pamćenju. Još mnoga djeca danas trče po okolici vrtića glasajući se: „Tiru-riru!“

Nepoznat netko je zapalio balu slame ispred vrtića.

Dolazak vatrogasaca je bio brz i ekspeditivan.

Okolica vrtića je već bila okružena dimom.

No vatrogasci brzom reakcijom uklanjaju svaku opasnost.

Djeca promatraju rad vatrogasaca, ali sa sigurne udaljenosti.

Borba s vatrom traži puno upornosti i predanosti.

No, nakon nekog vremena sve je ipak gotovo.

Vatrogasni kamion je najfora stvar koja se u vrtiću pojavila u posljednje vrijeme.

Što se vidi i iz priloženog.

Interes koji dugo traje.

Ovdje već ima malih vatrogasaca.

A ovdje će neki tek to postati.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

O našem projektu uključivanja vrednota tradicijske kulture u svakodnevni odgojno-obrazovni rad dječjeg vrtića već smo puno pisali i objavljivali. Kako znate tijekom prošle pedagoške godine u starijoj odgojnoj skupini Leptirići započeto je nešto što je počelo vrlo sramežljivo, a nastavilo se vrlo uspješno i sada, završilo gotovo spektakularno. Djeci je u tom razdoblju ponuđeno, nakon što je jedan djevojčica došla u vrtić u narodnoj nošnji, da se više upoznaju o tradicijskoj kulturi rodnoga kraja. Djeca su se u tom procesu upoznala sa starima zanatima, starim alatima, narodnim pjesmama i plesovima. U odgojnoj skupini je gostovala i jedna baka iz čije je škrinje potekla narodna nošnja u kojoj je spomenuta djevojčica došla u vrtić. Zahvaljujući toj škrinji čitav  je ovaj proces prerastao u projekt nazvan „Zaboravljena bakina škrinja“. Baka je djecu upoznala s vezenjem i šivanjem. Djeca su upoznala tradicionalno seosko gospodarstvo, ali su se i bavili i poviješću našega kraja kada je nastao misterij o tome famozonom kloštranskom bunaru o kojem se nažalost malo zna. Djeci je tada prepušteno na maštu da osmisle priče o bunaru i pretvore je u slikovnicu. Zahvaljujući velikodušnosti i razumijevanju Općine Kloštar Ivanić i općinskog načelnika Željka Filipovića te sponzora, tvrtke Solaria Design iz Graberja Ivanićkog Dječji vrtić Proljeće je izdao svoju prvu slikovnicu: „Na kloštranskom brijegu“. Slikovnica je doživjela svoju promociju na Dan općine Kloštar Ivanić kada su djeca i odigrala igrokaz na temu slikovnice. Slikovnica je postala gotovo neslužbeni suvenir Općine, a poslužila je kao lajt motiv za dizajn ormara za knjige koji su osmislili i izradili roditelji Gašparović / Španjol Pandelo, a koji je pak bio pokretač našeg loklanog  „book crossing“ projekta.

U ovoj smo pedagoškoj shvatili kakav potencijal u stvari ima projekt „Zaboravljena bakina škrinja“ te smo ga prijavili na regionalnu smotru projekata iz područja Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo koja se održala na Dan žena, 8 ožujka 2016. U Petrinji gdje su kolegice Romana Kesegić i Katarina Bilandžić dobile priliku pred stručnim vijećem sastavljenim od savjetnika iz Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta prezentirati projekt i svoj rad. To su učinile vrlo uspješno unatoč ograničenom vremenskom okviru koji na odgajatelje uvijek djeluje frustrirajuće jer odgajatelji uvijek mogu pričati o djeci iz svojih odgojnih skupina.

Osim toga, projekt smo prijavili i na smotru „Dani predškolskog odgoja – Medulin 2016.“, ali samo kao članak za koji smo smatrali da je vrijedan da se objavi u zborniku radova koji ovaj međunarodni skup svake godine izdaje. Ne samo da je izdavač zbornika prepoznao naš članak kao vrijedan objavljivanja, već smo pozvani da naš rad i prezentiramo na ovom stručnom skupu koji običajno okuplja najveći broj praktičara i stručnjaka iz cijele Hrvatske. U Medulin su otputovale kolegice Romana Kesegić i Katarina Bilandžić zajedno s ravnateljicom Grozdanom Jakovljević. Naš je vrtić ovdje imao ekskluzivnu priliku promicati naš rad i smjernice po kojima radimo. Također su svi prisutni mogli vidjeti da jedan mali vrtić iz jedne manje poznate općine može postići i prikazati snažne rezultate poput mnogo razvikanijih i poznatijih jedinica lokalne samouprave, odnosno vrtića. Bila su to tri dana razmjene iskustava i ideja. Ovdje valja spomenuti kako je načelnik Općine Kloštar Ivanić, Željko Filipović prepoznao važnost promocije ovakvog projekta koji se bavi zavičajnim vrijednostima za samu općinu te ovom projektu i njegovoj promociji na nacionalnoj i internacionalnoj razini dao punu i otvorenu podršku. Zahvaljujemo našem Osnivaču na prepoznavanju i pozitivnoj valorizaciji našeg rada. Ovakav odnos motivira za budućnost i neke slijedeće projekte kojima će također biti cilj oplemeniti živote naših malih Kloštranaca.

Stručnjaci iz AZOO i MZOS na skupu u Petrinji.

Naše kolegice vladaju situacijom u Petrinji prezentirajući svoj rad.

a tu je i trnutak kada treba poslušati i ocjenu svojeg truda i rada.

Kao što svi vrtićansci znaju da svaka priča ima sretan kraj tako je ocjena bila odlična pa je "pala" i fotka za uspomenu.

Naše kolegice na slici zajedno s članicma komisije koja je ocjenjivala projekte na smotri.

Tek da se zna da je ovo vrlo važan i priznat događaj.

Atmosfera sa stručnog skupa.

Naše kolegice pred stručnjacima i sebi ravnim praktičarima prezentiraju vrtićki projekt.

Pošto je Medulin na morskoj obali, trenutke odmora se iskoristilo za šetnju po rivi.

Piše : Zoran Buhač, pedagog

Knjiga, ta usamljena ratnica protiv dosade, samoće, tuge, bolesti i svih ostalih ljudskih nedaća u posljednje  vrijeme u Lijepoj našoj gubi bitku pred mobitelima, tabletima, osobnim i prijenosnim računalima i drugim novotarijama koje putem  ekrana od tekućih kristala, nekoliko čipova, spojeva i procesora daju ljudima danas ono što su prije dobivali od knjiga. U korist ovoj tvrdnji ide i istraživanje provedeno ove godine u našoj državi koje je dovelo do posebno zabrinjavajućeg podatka, više od 50% stanovnika nije briga za knjigu i niti su ijednu pročitali u prošloj godini. No, zanimljivo da među tih 50% ima onih koji imaju djecu i koji bi željeli i sve na svijetu dali da im djeca budu uspješna i dobri učenici. Da bi bili dobri učenici moraju učiti, a mi još uvijek, na sreću, učimo iz knjiga.

Kako onda prenijeti djetetu ljubav prema knjizi? Kako očekivati da će nam dijete biti kreativno ako ne čita?  Jer kad čitamo mi zamišljamo, kada zamišljamo, tada možemo i zamisliti rješenje nekog problema. Kako očekivati da će nam se djeca snaći u životu ako im se rječnik vrti oko 500 riječi? Kako objasniti da se taj rječnik upravo širi čitanjem? Ako dijete neće čitati ili mu nitko ne čita, ono nema priliku postavljati pitanja? Ako dijete ne postavlja pitanja njegov se svijet smanjuje i ono zna samo onoliko koliko drugima odgovara da zna. Ako ne postavlja pitanja, ono se ne razvija…

Zar je moguće da čitanje može  utjecati na tolike aspekte djetetova razvoja? Da, moguće je. Konkretan primjer je čitanje u odgojnoj skupini u vrtiću gdje se pokazala da djeca koja pohađaju vrtić imaju puno bolje vještine izražavanja, širi rječnik, lakše rješavaju probleme i znatiželja ih vodi prema novim spoznajama. Djeca kojoj se ne čita, bilo kod kuće  ili u vrtiću, obično su povučenija, kvaliteta njihova izražavanja posrednim  putem  bilo kojom tehnikom ili načinom je gotovo uvijek na nižoj razini od djece koja vrijeme provode uz pisano slovo.

Knjigu zato treba čuvati i poštovati. Treba joj posvetiti više nego jedan dan u godini… ma treba joj posvetiti i noć! Upravo se to dogodilo u cijeloj Hrvatskoj u petak, 22. travnja širom Hrvatske, ali i u našem vrtiću. U organizaciji Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Knjižnica grada Zagreba, Udruge za zaštitu prava nakladnika – ZANA, Knjižni bloka – Inicijative za knjigu te portaal za knjigu i kulturu Moderna vremena Info ovaj događaj se odvija već peti put. Bili smo obaviješteni tijekom veljače, a prijavili se u ožujku tako da je i naš vrtić, a i sam Kloštar Ivanić koji predstavljamo zajedno uz osnovnu školu braće Radića završio u programskoj knjižici distribuiranoj širom Hrvatske. Dječji vrtić Proljeće Kloštar Ivanić je po prvi put sudjelovao na manifestaciji Noć Knjige gdje smo kroz mnoge radnje, aktivnosti i poticaje promicali knjige, čitanje, predčitalačke vještine, ali i igre koje povezuju priču, pričanje, maštu, baratanje riječima, pojmovima, poznavanje slova, ukratko sve ono čemu jako koristi čitanje knjiga. Djeca i roditelji starije i srednje odgojne skupine su se okupili u petak u sobi dnevnog boravka srednje skupine koja je za tu priliku postala hram čitanja i knjiga. Mnogo je toga pripremljeno kako bi se bilo u skladu s tematskim okruženjem ovogodišnje obljetnice Shakespearea, Cervantesa i Ivane Brlić Mažuranić. Još jednom pohvaljujemo i zahvaljujemo se roditeljima djece vrtića na suradnji i sudjelovanju u ovom, za nas, velikom događaju.

„Pored psa, knjiga je najbolji čovjekov prijatelj! Osim toga, uz knjigu je lakše zaspati!“

Groucho Marx, američki komičar

Dnevni boravak Žabica je taj dan postao pravi raj za knjigoljupce.

(Crtano) Filmski program je bio prilagođen i prikladan.

Društvena igra potjere na temu likova iz "Priča iz davnine".

Sve su vrećice naslovljene kao početak neke priče: "Bilo jednom...", ili "U dubokom moru".

U vrećicama su djeca pronašla likove iz priča i priču su osmišljavali uz pomoć svojih roditelja.

Kino je prikazivalo crtiće koji se nažalost ne mogu vidjeti na televiziji.

Slikopriča kao enigma koju treba riješiti. Svaka je priča imala vrećicu sa slikama koje treba staviti na pravo mjesto u priči.

Tko to ne voli mogao je rješavati labirinte.

Malo atmosfere iz pune sobe.

Prepoznavanje prvog glasa u riječi. Djeca bacaju veliku kocku sa šest slova te koje im

se slovo okrene skaču na sliku pojma koji počinje glasom/slovom koji je kocka odredila.

Puzzle slagalice na temu "Priča iz davnine".

"Mekani i mirni" kutić za čitanje u miru i ugodnoj atmosferi.

Analiza i sinteza slova i glasova u riječi. Djeca ubacuju kamenje sa slovima u utore koji čine riječi od tri do četiri slova.

Slagalice i memory s motivima iz svijeta bajki.

Malo upoznavanja s glasovima i slovima uz vježbe grafomotorike.

Ovo bismo mogli nazavti i "Kutićem Tri Praščića". Djeca i roditelji su imali priliku pročitati priču iz slikovnice, nakon toga

odglumiti priču uz pomoć ginjol lutaka i za kraj probati sagraditi praščićima kućice od raznih materijala.

Razne kutijice su bile blokovi, sijeno i slama i triješće su bili drugi građevni materijali.

Kako to biva, kada se u gradnju uključe očevi, sama građevina postane čvršća i stabilnija.

Kutić za čitanje je mogao primiti i skoro cijele obitelji.

Noć knjige je bila izvrsna prilika za pokretanje našeg lokalnog projekta "book crossinga". Ormar u obliku naše slikovnice

se napunio knjigama koje su zajedno skupili roditelji i djeca te je na usluzi upravo njima da kući mogu ponijeti neku novu

slikovnicu i pročitati je, a onda vratiti pa posudutu neku drugu.

Interes za posuđivanjem knjiga se pokazao velikim i djeca su čak slikovnice koje su sama donijela preporičivala drugima.