Piše : Zoran Buhač, pedagog

Knjiga, ta usamljena ratnica protiv dosade, samoće, tuge, bolesti i svih ostalih ljudskih nedaća u posljednje  vrijeme u Lijepoj našoj gubi bitku pred mobitelima, tabletima, osobnim i prijenosnim računalima i drugim novotarijama koje putem  ekrana od tekućih kristala, nekoliko čipova, spojeva i procesora daju ljudima danas ono što su prije dobivali od knjiga. U korist ovoj tvrdnji ide i istraživanje provedeno ove godine u našoj državi koje je dovelo do posebno zabrinjavajućeg podatka, više od 50% stanovnika nije briga za knjigu i niti su ijednu pročitali u prošloj godini. No, zanimljivo da među tih 50% ima onih koji imaju djecu i koji bi željeli i sve na svijetu dali da im djeca budu uspješna i dobri učenici. Da bi bili dobri učenici moraju učiti, a mi još uvijek, na sreću, učimo iz knjiga.

Kako onda prenijeti djetetu ljubav prema knjizi? Kako očekivati da će nam dijete biti kreativno ako ne čita?  Jer kad čitamo mi zamišljamo, kada zamišljamo, tada možemo i zamisliti rješenje nekog problema. Kako očekivati da će nam se djeca snaći u životu ako im se rječnik vrti oko 500 riječi? Kako objasniti da se taj rječnik upravo širi čitanjem? Ako dijete neće čitati ili mu nitko ne čita, ono nema priliku postavljati pitanja? Ako dijete ne postavlja pitanja njegov se svijet smanjuje i ono zna samo onoliko koliko drugima odgovara da zna. Ako ne postavlja pitanja, ono se ne razvija…

Zar je moguće da čitanje može  utjecati na tolike aspekte djetetova razvoja? Da, moguće je. Konkretan primjer je čitanje u odgojnoj skupini u vrtiću gdje se pokazala da djeca koja pohađaju vrtić imaju puno bolje vještine izražavanja, širi rječnik, lakše rješavaju probleme i znatiželja ih vodi prema novim spoznajama. Djeca kojoj se ne čita, bilo kod kuće  ili u vrtiću, obično su povučenija, kvaliteta njihova izražavanja posrednim  putem  bilo kojom tehnikom ili načinom je gotovo uvijek na nižoj razini od djece koja vrijeme provode uz pisano slovo.

Knjigu zato treba čuvati i poštovati. Treba joj posvetiti više nego jedan dan u godini… ma treba joj posvetiti i noć! Upravo se to dogodilo u cijeloj Hrvatskoj u petak, 22. travnja širom Hrvatske, ali i u našem vrtiću. U organizaciji Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Knjižnica grada Zagreba, Udruge za zaštitu prava nakladnika – ZANA, Knjižni bloka – Inicijative za knjigu te portaal za knjigu i kulturu Moderna vremena Info ovaj događaj se odvija već peti put. Bili smo obaviješteni tijekom veljače, a prijavili se u ožujku tako da je i naš vrtić, a i sam Kloštar Ivanić koji predstavljamo zajedno uz osnovnu školu braće Radića završio u programskoj knjižici distribuiranoj širom Hrvatske. Dječji vrtić Proljeće Kloštar Ivanić je po prvi put sudjelovao na manifestaciji Noć Knjige gdje smo kroz mnoge radnje, aktivnosti i poticaje promicali knjige, čitanje, predčitalačke vještine, ali i igre koje povezuju priču, pričanje, maštu, baratanje riječima, pojmovima, poznavanje slova, ukratko sve ono čemu jako koristi čitanje knjiga. Djeca i roditelji starije i srednje odgojne skupine su se okupili u petak u sobi dnevnog boravka srednje skupine koja je za tu priliku postala hram čitanja i knjiga. Mnogo je toga pripremljeno kako bi se bilo u skladu s tematskim okruženjem ovogodišnje obljetnice Shakespearea, Cervantesa i Ivane Brlić Mažuranić. Još jednom pohvaljujemo i zahvaljujemo se roditeljima djece vrtića na suradnji i sudjelovanju u ovom, za nas, velikom događaju.

„Pored psa, knjiga je najbolji čovjekov prijatelj! Osim toga, uz knjigu je lakše zaspati!“

Groucho Marx, američki komičar

Dnevni boravak Žabica je taj dan postao pravi raj za knjigoljupce.

(Crtano) Filmski program je bio prilagođen i prikladan.

Društvena igra potjere na temu likova iz "Priča iz davnine".

Sve su vrećice naslovljene kao početak neke priče: "Bilo jednom...", ili "U dubokom moru".

U vrećicama su djeca pronašla likove iz priča i priču su osmišljavali uz pomoć svojih roditelja.

Kino je prikazivalo crtiće koji se nažalost ne mogu vidjeti na televiziji.

Slikopriča kao enigma koju treba riješiti. Svaka je priča imala vrećicu sa slikama koje treba staviti na pravo mjesto u priči.

Tko to ne voli mogao je rješavati labirinte.

Malo atmosfere iz pune sobe.

Prepoznavanje prvog glasa u riječi. Djeca bacaju veliku kocku sa šest slova te koje im

se slovo okrene skaču na sliku pojma koji počinje glasom/slovom koji je kocka odredila.

Puzzle slagalice na temu "Priča iz davnine".

"Mekani i mirni" kutić za čitanje u miru i ugodnoj atmosferi.

Analiza i sinteza slova i glasova u riječi. Djeca ubacuju kamenje sa slovima u utore koji čine riječi od tri do četiri slova.

Slagalice i memory s motivima iz svijeta bajki.

Malo upoznavanja s glasovima i slovima uz vježbe grafomotorike.

Ovo bismo mogli nazavti i "Kutićem Tri Praščića". Djeca i roditelji su imali priliku pročitati priču iz slikovnice, nakon toga

odglumiti priču uz pomoć ginjol lutaka i za kraj probati sagraditi praščićima kućice od raznih materijala.

Razne kutijice su bile blokovi, sijeno i slama i triješće su bili drugi građevni materijali.

Kako to biva, kada se u gradnju uključe očevi, sama građevina postane čvršća i stabilnija.

Kutić za čitanje je mogao primiti i skoro cijele obitelji.

Noć knjige je bila izvrsna prilika za pokretanje našeg lokalnog projekta "book crossinga". Ormar u obliku naše slikovnice

se napunio knjigama koje su zajedno skupili roditelji i djeca te je na usluzi upravo njima da kući mogu ponijeti neku novu

slikovnicu i pročitati je, a onda vratiti pa posudutu neku drugu.

Interes za posuđivanjem knjiga se pokazao velikim i djeca su čak slikovnice koje su sama donijela preporičivala drugima.

Piše : Zoran Buhač, pedagog

Dragi i stalni gost našeg vrtića, mađioničar, zabavljač i najbolji prijatelj djece među odraslima – Jozo Bozo ponovno je posjetio naš objekt. Jozo Bozo ima novu predstavu „Čarobna zemlja Poštovanzanija“ gdje nas je uz hrpu magičnih trikova poučio i podsjetio što je to poštovanje te kako ga steći i kako ga pokazati. Danas je tu bilo svega: čarobnog štapića koji nije slušao svojeg vlasnika, banana koja nije htjela nestati, magična lepeza, zapetljane špage, nevidljive loptice, neposlušne marame i slično. Da bi magija zaživjela u pravom svjetlu bila je nužna i pomoć pravih malih pomagača koji je u našem vrtiću bilo doista mnogo i bili su jako korisni. Djeca i odgajateljice su dobili poklone za dugo sjećanje, a Jozo Bozo nam je svima pročitao jednu pjesmu.

Poštovanje

Poštovanje je kad ljudi poštuju jedni druge

Kad mali poštuju velike i veliki poštuju male

Kad djeca poštuju svoje roditelje

Kad braća poštuju svoje sestre

I sestre poštuju svoju braću

Poštovanje kad se poštuju i nebo i sunce

I duga i trava

I onaj mali bijeli cvijet

I onaj još manji crni mrav

Poštovanje je kad poštuješ sebe

I sve oko sebe

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Mi smo dječji vrtić Proljeće Kloštar Ivanić i zeleni smo vrtić, članovi Međunarodne federacije eko škola iz cijeloga svijeta. Kako je danas Dan planeta Zemlje od nas se očekuje poseban angažman na ovu temu. Danas je dan kada se u većini svijeta odvija i Zelena čistka. Kako smo mi danas u obilježavanju Noći knjige u našem vrtiću po prvi put, Zelena čistka će biti za tjedan dana. Naše majčice Zemlje se često sjetimo jer se često bavimo čišćenjem bližeg nam i šireg okoliša tako da ćemo Zelenu čistku imati slijedećeg petka 29. Travnja.

U međuvremenu tu je rad mlađe vrtićke odgojne skupine „Ježići“  koja je u suradnji sa svojom odgajateljicom Nikolinom Petrak na poseban način i uz posebne „Boje“ obilježila ovaj poseban dan. Naime, boje su bile od pjene za brijanje, a djeca su manipulirala prstima. Kako su sama djeca rekla: „Tu mi živimo!“ zanimljivo da je ovakvo simboličko mišljenje svojstveno mlađem uzrastu djece upravo najsmislenije shvaćanje problema ekologije. Djeci je dovoljan crtež planeta da shvate na kako krhkom svijetu živimo dok je odraslima takve ideje jako teško shvatiti i prihvatiti da smo za sve ekstremne promjene u prirodi u posljednje krivi sami zbog svojeg ponašanja.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Došlo vrijeme da se riješimo zimskih tegoba

Jer nastupilo je novo godišnje doba

Iako ova zima već traje ko' stoljeće

Konačno nam je eto stiglo proljeće

Proljeće je baš našega vrtića ime

Danas je naš dan, ponosimo se time

Pozdravljamo srdačno svakoga ovdje gosta

Pripremili smo zaista od programa dosta

Prije no što sve od plesa i pjesme zazveči

Zamolimo  našu ravnateljicu za par riječi

Jubilarno je četiri od svih naših teta

Vrtiću su dale punih devedest ljeta

Bilo je ovo sve od riječi odraslih ljudi

Sad je vrijeme na prirodi da se probudi

Ptičice su se sve sada vratile

Žabice ih buđenjem popratile

Pčelice med skupljaju marljivo

Ali nekom je proljeće još varljivo

Netko spava i pokrio je lice

A tko je to bio otkrit će Vam

Djeca iz srednje skupine Žabice

Bila je ovo vrtićka skupina srednja

Drago nam je da na pljesku nije bila štednja

A sad će naše Pčelice proljetnice

Ispričati lijepe šarene pričice

Budući da zimi kraj je sve bliže

Evo i pjesme: Proljeće Nam stiže

Bila je ovo vizija proljetnog scenarija

Što Vam ga dade vrtićka skupina starija

Uz slijedeću točku poseban će gost stići

Jer su na redu naši Leptirići

Na krilima svojim

Kap dobrote nosimo mi

S Dobricom hrabri smo svi

Sada sve to pogledajte i Vi

Bili su ovo Leptirići i njihov Dobrica

Koji nikako ne skidaju osmjeh sa lica

Na pozornicu dolaze Lavovi sretni

Da pokažu kako su i na engleskom spretni

Dokazat će da učenje stranog jezika

Za njih nije nikakva astrofizika

Oni će Vas pitati: „Hello, how are you?“

A zatim reći: „One, two buckle my shoe!“

Bili su ovo mali englezi u pjesmi i plesu

A sada se selimo na novu adresu

Jednom tjedno oni animiraju lutke

I uvijek je glasno i nikad nije šutke

Mogu poći u bilo koji kutak svijeta

Uz pomoć ginjola ili marioneta

Baš kao u doba staroga Šeksprira

Ljubav jednom žapcu nikak' neda mira

Uvijek ima lijepih trenutaka

Gdje ima djece i njihovih lutaka

Sve što svaki roditelj želi

Da mu djeca budu ko' anđeli

Sad je vrijeme za Anđele engleske

Koji će zamijeniti visine nebeske

Za ovaj ovdje podij plesni

Gdje će zaživjeti koraci čudesni

Bila su ovo djeca što spikati vole

A sad dolaze učenici male škole

Ne mogu oni dočekati taj trenutak

Kad će u velikoj školi naći svoj kutak

„Proljeće daj dođi“, zazvat će oni

A zatim će se poveseliti školskoj učioni

Dragi naši gosti, bilo je ovo sve

Vidimo opet sljedeće godine

Neka nam proljeće i dalje cvijeta

Jer ćemo napunit dvadeset ljeta

Hvala i doviđenja!