Piše: Zoran Buhač, pedagog

Konačno je došao i taj dan, Projektni dan. Često smo se puta sjetili gospodina Vakule i gospodina Sijerkovića (ovaj potonji inače piše slikovnice i knjige za djecu) ne bi li nam udijelili koju dobru vijest vezanu uz vremensku prognozu. Kako znamo, vremenska prognoza nam se nije smilovala u prvom pokušaju održavanja projektnog dana, no vrijeme se jest. Ali, tko bi znao. Dodijelili smo novi datum sa šekspirijanskom smjernicom „Bit' il ne bit?“, ali bez pitanja. Kada je došao taj dan pokrenuli smo sve naše planirane radnje i akcije i u suradnji s roditeljima dotjerali okoliš našeg dječje vrtića. Ovdje valja spomenuti i naše kumove vrtića: gospođu Maru Jakopović iz tvrtke „JAKOPOVIĆ D.O.O.“ koja nam je donirala ekološko gnojivo za naše nasade i gospodina Mislava Lukšu iz tvrtke „ExPLANTA“ koji je donirao veliku količinu sadnica tulipana kao i tri sadnice voćki za naš voćnjak. Gospodin Lukša se sa svojom tvrtkom pobrinuo ranije da se pripremi zemlja za tulipane i da se uredi raslinje u okolici dječjeg vrtića. Kako se sve odvijalo tog tmurnog, ali veselog 2. studenog pogledajte na fotografijama.

U goste su nam došli prijatelji iz područnog objekta uređeni u jesenskim prirodnim ornamentima.

Bilo je malo neobično nakon svog onog asfalta naći se na mekanoj travnatoj površini ponovno.

Strpljivo se očekivala prva porcija toplih pečenih kestena.

Sadnja tulipana je kao sadnja luka. Naši mališani su vješti i u jednom i u drugom.

Kad malo zagusti, tu su mame i odgajateljice da pomognu gdje trebaju.

Od starih guma koje su zajedno skupili roditelji i vulkanizeri gradila se jedna dugačka "gusjenica" za hodanje.

No ništa ne može zamijeniti dobre stare prirodne materijale kada je o skakutanju riječ.

Iskusni, voljni i dobro raspoloženi roditelji su se pobrinuli kako bi naš voćnjak opstao što duže.

Male ruke su jednako sposobne i kao velike. Volja je jednako jaka.

Svi su nestrpljivo čekali slijedeću porciju kestena.

Kada je naš "gusjenica" postavljena treba puuuno dječjih nogu da ugazi zemlju kako bi je fiksirali.

Kako su radovi završavali, atmosfera se spremala da se malo počastimo jesenskim plodovimia i kolačima.

Dok se teta Jesen pobrinula za mnoge boje, mirise i okuse oko nas.

U ekološkom duhu se od starih guma gradio i sagradio pješanik kojeg ćemo pustiti u pogon u proljeće.

Živimo u vremenu kada je prijateljstvo spalo na niske grane. Ljudi danas zahvaljući društvenim mrežama imaju prijatelja više nego ikad prije, a svjedočimo kako su ljudi sve usamljeniji dok nam djeca sve teže stječu društvene vještine potrebne za poželjne društvene odnose. Mi u vrtiću kroz rad i igru pokušavamo usaditi i prenijeti djeci društvene vještine, ali to postaje sve teži zadatak jer izloženost tehnologiji od djece također može učiniti usamljene, egoistične i sebične jedinke koje bi sve i sad u svojim malim jednostavnim životima željeli odmah i sad. Za prijateljstvo se treba potruditi. Ako nam je stalo do prijatelja, moramo se žrtvovati, a ponekad i promijenit. promijeniti svoje nazore, navike i poglede na svijet. Tako je bilo s Gospodinom Noskom koji je tražeći prijatelja, pronašao i popravio sam sebe u ovoj predivnoj predstavi kazališta Lutonjica koje je po prvi (ali sigurno ne i zadnji put) gostovalo u našem vrtiću. Djeci je priča poznata zbog odlične slikovnice "Gospodin Nosko traži prijatelja". Na kraju predstave djeca su dobila radne listove, ali i jedinstvenu priliku isprobati lutke iz predstave.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Kažu grčki filozofi, a oni kako nam je poznato, baš sve znaju, da je vrhunac nečijeg obrazovanja spoznati samog sebe. Možemo se definitivno složiti s njima, ali i prihvatiti činjenicu da je proces spoznavanja samog sebe dugotrajan i ponešto naporan. U međuvremenu, nije loše spoznati što se više može o svojem okolišu… Zašto je takav kakav jest i kako smo se mi našli baš tu. Upoznavanje životnog okoliša je jako bitno u predškolskom razdoblju života i obrazovanja jer govori u korist stjecanja svijesti o samome sebi kao pojedincu i članu zajednice. Mjesto življenja, njegove karakteristike i lokalne priče …. To su geografija i historija u vrtiću. U Predškolskoj odgojnoj skupini „Pčelice“ djeca i odgajatelji bave se upoznavanjem kako svijeta oko sebe tako i  Kloštra Ivanića i okolice u svojem godišnjem projektu „Prozor u svijet“. Putem šetnji, zapažanjem i razgovorom upoznaju ono što vide i susreću svaki dan. No, vidike ponekad treba proširiti i tu je pomogla obitelj Kunek koja nas je pozvala na svoje seosko turističko imanje „Stari mlin“ u vinogradima. Zahvaljujući dobroj volji dobrovoljnih vatrogasnih društava Kloštar Ivanića i okolice organiziran je prijevoz vatrogasnim kombijima do vinograda, a onda je uslijedilo neposredno upoznavanje s prirodom u lijepom obliku.

Srna je bila plaha, ali od djece ipak nije predaleko bježala.

Jedan skupna fotografija pored ribnjaka. Ribe nas nisu izašle pozdraviti.

Unutar starog mlina gdje smo vidjeli kako se pravilo brašno.

Stari mlin je ipak prelijep da se ispred njega nebi poslikali.

Mala šetnja kroz konjske obore. Konjima će kasnije odletjeti jedna naša lopta. I da, malo su se poigrali.

Šetnja uz brijeg našim Pčelicama nije nikakav problem.

Kad te na brijegu očekuje ovo...

... pravo pravcato igralište koje izgleda i djeluje bolje nego ono u našem vrtiću.

I trava je gdje kod da se okreneš.

Naši su se domaćini potrudili da se osvježimo i okrijepimo uz voće i sokove.

I jedna za kraj kao pozdrav i vidimo se opet. Hvala našim domaćinima.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Obrisala je teta Romana prašinu sa svojeg kovčega punog veselih tajni. Lutke su udahnule i oživjele u rukama nove generacije djece koja se u našem vrtiću bave lutkarstvom. Kraći posebni dramsko scenski program, koji još nazivamo lutkarstvom ponovno je krenuo sa svojom realizacijom prošlog tjedna. Neka nova lica i nove ruke koje će tek naučiti koristiti svoje prste kako bi lutke oživjele i progovorile, ali i veterani ovog programa koji već funkcioniraju na jednoj višoj razini prezentacije i komunikacije. Ovaj kraći program je zabavan i poučan istovremeno, kod djece pomaže u razvoju motorike, ali i govorne komunikacije. Posredstvom lutke u dječjem svijetu čak i ona sramežljivija i povučenija djeca modu prebroditi svoje teškoće u komunikaciji. Kako je počelo, pogledajte na fotografijama.

Ovako to izgleda iza pozornice.

...A ovako ispred.

Jednako uče i zabavljaju se i oni koji izvode i oni koji gledaju.

Jedan je pjesnik rekao kako je svijet tek samo pozornica.... Tako nekako!

Svaka kazališna trupa mora imati svojeg "meštra ceremonije" ili MC-ja.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Kako se početkom listopada obilježava svjetski dan hodanja o kojem smo već pisali i kod nas je u vrtiću u ovo vrijeme sve u znaku kretanja.  Hodanje, trčanje, bicikliranje i sve što uključuje prirodne oblike kretanja je dobrodošlo. Tako su se odgajateljice odgojne skupine žabice i revni roditelji dosjetili kako bi se mogli „baciti“ u šetnju do imanja obitelji Kukec u sklopu godišnjeg projekta skupine „Čuvajmo prirodu!“ kojeg provode kao nositelji eko programa u dječjem vrtiću. Kako su životinje neizostavan dio te prirode koju valja očuvati, kako najbolje neposredno upoznati životinje, nego da ih se susretne u njihovu okruženju. Domaće životinje i njihova blizina, barem kod nas u ruralnim krajevima djeci omogućuju razvijanje empatije, brige i odgovornosti. Poželjne odlike osobnosti pojedinca koje se ovim putem, posredno, kasnije mogu prenijeti i na međuljudske odnose. Zahvaljujući pozivu obitelji Kukec i mi smo se ovog jutra, sunčanog i tek malo vjetrovitog, odlučili na šetnju i stjecanje novih iskustava.

Nakon što se na semaforu upalilo zeleno svjetlo, prešli smo cestu i krenuli "na put".

Na ulazu nas je dočekao ovaj prizor, ali radi se o Neri, najvećoj mazi među psima koja jednostavno obožava djecu.

Gospođa Stanijela Kukec nas je uvela u dvorište i zaželila dobrodošlicu.

Kim je svojim prijateljima iz vrtića predstavila svoje piliće za koje se brine svakodnevno.

Neki su i po prvi put vidjeli piliće u svojem životu.

Svinje su bile slijedeće na redu, ali su spavale tvrdim snom da ih čak niti cika djece nije uspjela probuditi.

Patke su se ipak malo uplašile djece koja su pokazala interes njihov način života.

Iako je Janko Strižić neustrašiv, ove su se ovce usplahirile od velikog broja djece. Nabrojali smo ih šest.

Ipak je najviše interesa i simpatija kod djece izazvala kobila Lela koju su djeca hranila mrkvom.

Svi su htjeli dati malo mrkve.

s Lelom je u toru i poni konj Korina, ali je ona bila sramežljiva za fotografiranje.

Nakon posjeta štali je slijedila igra u prekrasno uređenom dvorištu obitelji Kukec. Trampolin je bio "hit hitova".

Kao i ovaj tobogan...

Ali i ovaj brod koji začas postaje pješčanik. Ruku djelo našeg domaćina.

Naši velikodušni domaćini su nas počastili sokovima, slatkišima, grickalicama i toplim kiflicama.

Djeca su imala priliku hraniti i vidjeti ribe u ovom prelijepom ukrasnom ribnjaku.

Na selu se sve može s lakoćom. Tako bala slame postaje stolićem bez teškoće.

Nesebičnost i velikodušnost naših domaćina smo već spomenuli, ali poklon slikovnicu nismo očekivali. Hvala Vam puno.

Konji u svojem prirodnom okruženju su ipak plijenili veliku pažnju.

Dječaci su svojeg novog ljubimca pronašli u garaži. IMT 533, za prijatelje Ferguson.

Svemu lijepom dođe kraj, ali da ne bude težak pobrinula se gospođa Kukec poklonivši djeci sokove za put natrag u vrtić.

Ovo je bio prekrasan dan koji će i djeca i odgajateljice dugo pamtiti i koji govori u korist pozitivnoj sprezi između roditelja i vrtića te da taj odnos može uroditi doista korisnim i svrsishodnim aktivnostima za djecu kojoj je ovo neposredno iskustvo susreta sa životinjama ipak najkvalitetniji način učenja o njima.