Piše: Zoran Buhač, pedagog

Šivanje je jedno od najstarijih umijeća poznatih čovjeku. Nekada davno našim je precima bilo jako zima pa su se morali snaći za sebe kako bi se zaštitili od studeni i smrzavanja te su u namjeri očuvanja vlastita života naučili nešto što nam pomaže i dan danas. Spajanje tkanina uz pomoć igle i konca je danas nažalost postala zaboravljeno umijeće jer živimo u doba konzumerizma kada je sve jeftino i potrošno pa čak i kada nam otpadne gumb ili se nam se podere komad odjeće vični smo kupovanju novog komada jer nam se neda ili smo zaboravili to činiti. Oni stariji koji su u osnovnu školu išli jako, jako davno sjećaju se školskog predmeta koji se zvao domaćinstvo i gdje se šivanje učilo kao i sve drugo.  Danas kada djecu svijet uči da koriste samo jedan ili eventualno dva prsta ruke kako bi klizili po ekranima elektronskih uređaja doista je vrijedna pažnje inicijativa u predškolskoj odgojnoj skupini Pčelice koji su se odlučili baviti šivanjem. Nakupilo se tu nogo materijala raznih boja i dezena na koje su djeca nacrtala životinje, zatim izrezala nacrtane oblike te ih zatim šivali i za kraj punili vatom kako bi načinili vlastite plišance. Jako su  uživali u ovim radnjama i ponosno pokazali što su njihove ruke u stanju učiniti kada uposle i više od ona dva prsta koja od njih traže mobiteli i drugi uređaji. Za sve one koji se brinu za sigurnost djece kod šivanja, ne moraju brinuti jer su oni vrlo pažljivi, a i koriste ono što se zove sigurnosna igla kojom se ne mogu ozlijediti.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Konačno je došao i taj dan, Projektni dan. Često smo se puta sjetili gospodina Vakule i gospodina Sijerkovića (ovaj potonji inače piše slikovnice i knjige za djecu) ne bi li nam udijelili koju dobru vijest vezanu uz vremensku prognozu. Kako znamo, vremenska prognoza nam se nije smilovala u prvom pokušaju održavanja projektnog dana, no vrijeme se jest. Ali, tko bi znao. Dodijelili smo novi datum sa šekspirijanskom smjernicom „Bit' il ne bit?“, ali bez pitanja. Kada je došao taj dan pokrenuli smo sve naše planirane radnje i akcije i u suradnji s roditeljima dotjerali okoliš našeg dječje vrtića. Ovdje valja spomenuti i naše kumove vrtića: gospođu Maru Jakopović iz tvrtke „JAKOPOVIĆ D.O.O.“ koja nam je donirala ekološko gnojivo za naše nasade i gospodina Mislava Lukšu iz tvrtke „ExPLANTA“ koji je donirao veliku količinu sadnica tulipana kao i tri sadnice voćki za naš voćnjak. Gospodin Lukša se sa svojom tvrtkom pobrinuo ranije da se pripremi zemlja za tulipane i da se uredi raslinje u okolici dječjeg vrtića. Kako se sve odvijalo tog tmurnog, ali veselog 2. studenog pogledajte na fotografijama.

U goste su nam došli prijatelji iz područnog objekta uređeni u jesenskim prirodnim ornamentima.

Bilo je malo neobično nakon svog onog asfalta naći se na mekanoj travnatoj površini ponovno.

Strpljivo se očekivala prva porcija toplih pečenih kestena.

Sadnja tulipana je kao sadnja luka. Naši mališani su vješti i u jednom i u drugom.

Kad malo zagusti, tu su mame i odgajateljice da pomognu gdje trebaju.

Od starih guma koje su zajedno skupili roditelji i vulkanizeri gradila se jedna dugačka "gusjenica" za hodanje.

No ništa ne može zamijeniti dobre stare prirodne materijale kada je o skakutanju riječ.

Iskusni, voljni i dobro raspoloženi roditelji su se pobrinuli kako bi naš voćnjak opstao što duže.

Male ruke su jednako sposobne i kao velike. Volja je jednako jaka.

Svi su nestrpljivo čekali slijedeću porciju kestena.

Kada je naš "gusjenica" postavljena treba puuuno dječjih nogu da ugazi zemlju kako bi je fiksirali.

Kako su radovi završavali, atmosfera se spremala da se malo počastimo jesenskim plodovimia i kolačima.

Dok se teta Jesen pobrinula za mnoge boje, mirise i okuse oko nas.

U ekološkom duhu se od starih guma gradio i sagradio pješanik kojeg ćemo pustiti u pogon u proljeće.

Živimo u vremenu kada je prijateljstvo spalo na niske grane. Ljudi danas zahvaljući društvenim mrežama imaju prijatelja više nego ikad prije, a svjedočimo kako su ljudi sve usamljeniji dok nam djeca sve teže stječu društvene vještine potrebne za poželjne društvene odnose. Mi u vrtiću kroz rad i igru pokušavamo usaditi i prenijeti djeci društvene vještine, ali to postaje sve teži zadatak jer izloženost tehnologiji od djece također može učiniti usamljene, egoistične i sebične jedinke koje bi sve i sad u svojim malim jednostavnim životima željeli odmah i sad. Za prijateljstvo se treba potruditi. Ako nam je stalo do prijatelja, moramo se žrtvovati, a ponekad i promijenit. promijeniti svoje nazore, navike i poglede na svijet. Tako je bilo s Gospodinom Noskom koji je tražeći prijatelja, pronašao i popravio sam sebe u ovoj predivnoj predstavi kazališta Lutonjica koje je po prvi (ali sigurno ne i zadnji put) gostovalo u našem vrtiću. Djeci je priča poznata zbog odlične slikovnice "Gospodin Nosko traži prijatelja". Na kraju predstave djeca su dobila radne listove, ali i jedinstvenu priliku isprobati lutke iz predstave.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Kažu grčki filozofi, a oni kako nam je poznato, baš sve znaju, da je vrhunac nečijeg obrazovanja spoznati samog sebe. Možemo se definitivno složiti s njima, ali i prihvatiti činjenicu da je proces spoznavanja samog sebe dugotrajan i ponešto naporan. U međuvremenu, nije loše spoznati što se više može o svojem okolišu… Zašto je takav kakav jest i kako smo se mi našli baš tu. Upoznavanje životnog okoliša je jako bitno u predškolskom razdoblju života i obrazovanja jer govori u korist stjecanja svijesti o samome sebi kao pojedincu i članu zajednice. Mjesto življenja, njegove karakteristike i lokalne priče …. To su geografija i historija u vrtiću. U Predškolskoj odgojnoj skupini „Pčelice“ djeca i odgajatelji bave se upoznavanjem kako svijeta oko sebe tako i  Kloštra Ivanića i okolice u svojem godišnjem projektu „Prozor u svijet“. Putem šetnji, zapažanjem i razgovorom upoznaju ono što vide i susreću svaki dan. No, vidike ponekad treba proširiti i tu je pomogla obitelj Kunek koja nas je pozvala na svoje seosko turističko imanje „Stari mlin“ u vinogradima. Zahvaljujući dobroj volji dobrovoljnih vatrogasnih društava Kloštar Ivanića i okolice organiziran je prijevoz vatrogasnim kombijima do vinograda, a onda je uslijedilo neposredno upoznavanje s prirodom u lijepom obliku.

Srna je bila plaha, ali od djece ipak nije predaleko bježala.

Jedan skupna fotografija pored ribnjaka. Ribe nas nisu izašle pozdraviti.

Unutar starog mlina gdje smo vidjeli kako se pravilo brašno.

Stari mlin je ipak prelijep da se ispred njega nebi poslikali.

Mala šetnja kroz konjske obore. Konjima će kasnije odletjeti jedna naša lopta. I da, malo su se poigrali.

Šetnja uz brijeg našim Pčelicama nije nikakav problem.

Kad te na brijegu očekuje ovo...

... pravo pravcato igralište koje izgleda i djeluje bolje nego ono u našem vrtiću.

I trava je gdje kod da se okreneš.

Naši su se domaćini potrudili da se osvježimo i okrijepimo uz voće i sokove.

I jedna za kraj kao pozdrav i vidimo se opet. Hvala našim domaćinima.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Obrisala je teta Romana prašinu sa svojeg kovčega punog veselih tajni. Lutke su udahnule i oživjele u rukama nove generacije djece koja se u našem vrtiću bave lutkarstvom. Kraći posebni dramsko scenski program, koji još nazivamo lutkarstvom ponovno je krenuo sa svojom realizacijom prošlog tjedna. Neka nova lica i nove ruke koje će tek naučiti koristiti svoje prste kako bi lutke oživjele i progovorile, ali i veterani ovog programa koji već funkcioniraju na jednoj višoj razini prezentacije i komunikacije. Ovaj kraći program je zabavan i poučan istovremeno, kod djece pomaže u razvoju motorike, ali i govorne komunikacije. Posredstvom lutke u dječjem svijetu čak i ona sramežljivija i povučenija djeca modu prebroditi svoje teškoće u komunikaciji. Kako je počelo, pogledajte na fotografijama.

Ovako to izgleda iza pozornice.

...A ovako ispred.

Jednako uče i zabavljaju se i oni koji izvode i oni koji gledaju.

Jedan je pjesnik rekao kako je svijet tek samo pozornica.... Tako nekako!

Svaka kazališna trupa mora imati svojeg "meštra ceremonije" ili MC-ja.