Piše: Zoran Buhač, pedagog

Kako smo već pisali u prethodnom članku, kretanje je nužnost ljudskog bitka. Iako je preporuka Ministarstva zdravlja pola sata dnevno, to bi, s obzirom na količinu sjedenja i konzumiranja gotove hrane u posljednje vrijeme trebalo biti barem dvostruko više. U dječjem vrtiću se kreće. Koristimo svaku priliku lijepog vremena kako bismo djeci usadili da je hodati zdravo i poželjno iskustvo. To se može iskoristiti za zamjećivanje promjena u okolišu, upoznavanje mjesta življenja, učenja prometnih pravila i slično. 1. listopada se u cijelom svijetu obilježava kao međunarodni dan hodanja. Toj se inicijativi pridružio i naš vrtić jednim od posljednjih lijepih dana ovog ljeta/jeseni kojeg su iskoristili za šetnju našim prelijepim Kloštrom Ivanićem. Uskoro će hladnoća i jesen te će boravak na otvorenom biti više ograničen i mnogo kraći. No, i u tim prilikama mi ćemo iskoristiti uvjete kada će biti povoljni za hodanje jer kako kažu moderni brižnici za zdravlje širom svijeta: „Sjedenje je novo pušenje!“ Što će reći da može uzrokovati jednako toliko zdravstvenih teškoća kao nekadašnji zdravstveni problem broj 1 u svijetu.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Ljudska bića nisu namijenjena tome da bi sjedila. Ljudska bića su postali ljudskim bićima i zahvaljujući tome što su se kretali, prvenstveno u potrazi za hranom, a zatim za utočištem i zaklonom. Upravo je to ispunjavanje osnovnih životnih potreba nagnalo homo sapiensa da istražuje, da se snalazi i nosi s novim situacijama. Sve mu je to pomoglo da razvije inteligenciju. Danas kada  nam je ispunjenje svake životne potrebe na doseg ruke, možda se krene događati deevolucija jer će ljudi početi misliti i shvaćati svijet oko sebe zdravo za gotovo. A svijet treba istraživati; treba ga vidjeti, opipati, poslušati, pregaziti, prepuzati, ukratko doživjeti na što više načina jer ćemo se samo tako naučiti snalaziti u njemu. U sklopu akcijskog istraživanja „Unapređivanje uvjeta senzo motornog razvoja djece jasličkog uzrasta“, odgajateljice mlađe jasličke skupine žele djeci svoje skupine pružiti što više neposrednog iskustva kretanja i doživljaja prostora oko njih. Na taj se način hodnik centralnog objekta pretvorio u poligon s raznolikim izazovima koji su uključivali svakojake podloge za kretanje, kretanje sa zadacima, puzanje, trčanje i slično. Kretanje je život, govorili bi stari Rimljani, a mi u vrtiću bi dodali: kretanje je zakon!

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Svijet se danas kreće mnogo brže nego prije. Očekivanja od čovjeka kao pripadnika ljudske zajednice sve su veća. Tako je i s djecom. društvo, država, sustav ili kako god želite nazvati „one gore“ koji kroje prilike u kojima živimo ili ćemo živjeti i pred djecu stavljaju sve veće izazove. Tako se i od djece očekuje da daju puno više u svojem okviru djelovanja. Česti su primjeri ustrašenih roditelja koji trebaju upisati dijete u školu, a škola već, službeno ili neslužbeno, očekuje da dijete zna pisati i čitati. Dijete se u sustavu ranog odgoja i obrazovanja treba upoznati s čitanjem i pisanjem, ali ga ne treba naučiti. Jedan od metoda koje se sjećamo iz osnovnoškolskih udžbenika je i slikopriča koja  nam uz pomoć pisane riječi i veselih slika dočarava ideju pisanja i čitanja, ali i lakšeg shvaćanja priče koja je pred nama. Slikopriča je metoda koja se oživljava u vrtićima jer upravo se na ovaj način djecu može lakše zainteresirati za pisanu riječ kao i samo priču. U starijoj odgojnoj skupini Žabice odgajateljice su djeci ponudile ovu mogućnost rada koju su djeca prihvatila. Djeca su crtala crteže koje su izrezivala, a zatim i lijepila na veliki papir na kojem se u skladu sa zalijepljenim crtežima razvijala priča. Djeca na ovaj način na simboličkoj razini crteža shvaćaju riječi, njihovo značenje i mjesto u rečenici. To nije pravo čitanje, ali i ovo „simboličko“ čitanje pomaže djeci da više povezuju te da na njima prihvatljiv  način stvaraju temelje za ono pravo školsko čitanje.

Piše Zoran Buhač, pedagog

Kako će ova godina ostati zapamćena kao ona u kojoj  su hrvatski olimpijci postigli najviše uspjeha, tako je i za očekivati da će sve ustanove koje se bave odgojno obrazovnim radom obilježiti Hrvatski olimpijski dan – 10. rujna. Na taj je dan, naime, osnovan Hrvatski olimpijski odbor, tijelo koje pomaže hrvatskim sportašima da steknu uvjete za sudjelovanje i postizanje uspjeha na olimpijskoj razini. Kako je ove godine taj datum „pao“ na subotu, mi iz dječjeg vrtića smo se odlučili da to baš ne bude ponedjeljak, već smo 13. rujna u utorak svi obukli bijele majice i putem sportskih igara poligonskog i štafetnog tipa obilježili ovaj ipak važan dan u našem kalendaru. Sudjelovala su sva djeca iz područnog objekta, ali da bi svi imali jednake šanse za pobjedu, sudionike smo podijelili u tri mješovite skupine: po boji tima koji su predstavljali. Bilo je napeto, bilo puno sportskog duha, ali je bilo istaknuto i ono najvažnije kod olimpizma: „Nije važno pobijediti, važno je sudjelovati!“ Nakon sportskog sudjelovanja uslijedio je ples i veselje uz glazbu.

Piše: Zoran Buhač, pedagog

Danas živimo u vremenu kada se mnoge stvari promatra drugačije, a i to drugačije već postaje još drugačijim naredni dan. Mnogi  roditelji u razgovorima često ističu kako im je sigurnost djece najvažnija, dok su prije nekog vremena neke druge sastavnice koje čine skladan i poželjan razvoj djeteta bile važnije. Kao što je već rečeno, živimo u svijetu koji se neprestano mijenja i sigurnost postaje važna sastavnica svakodnevnog života pa tako i života djece, kao u obitelji, tako i u predškolskim ustanovama. Dječji vrtić Proljeće je prije nekoliko godina obnovio i poboljšao program mjera pojačane sigurnosti boravka djece u dječjem vrtiću, a sada to podižemo na novu razinu. I to zahvaljujući tvrtci GOODYEAR koja nam je velikodušno u svojoj nacionalnoj kampanji donirala reflektirajuće prsluke. Kako dječji vrtić djeluje u mjestu koje se pokazalo vrlo pozitivnim u učestalosti prometnih nesreća, dodatni oprez i mjere sigurnosti su dobrodošle. Kloštar Ivanić ima jako složenu prometnu sliku jer zbog nedostatka obilazne ceste (ili lijenosti vozača) većina prometa se odvija kroz sam centar mjesta. Svima koji imate djecu stariju od četiri godine života znaju da su uvjeti u područnom objektu Livada nedostatni za poželjan razvoj djeteta tako da je gotovo svakodnevni odlazak u šetnju strašno važan za Vašu djecu. Kako bi se djeca osjećala sigurnije dok obilaze svoje mjesto življenja pobrinula se već spomenuta kompanija GOODYEAR koja je baš svu djecu iz područnog objekta opskrbila reflektirajućim prslucima kako bi ih vozači i drugi sudionici u prometu lakše zamijetili i omogućili Vašoj djeci da se u svojem mjestu osjećaju sigurnije. Kada su prošetali Kloštrom Ivanićem, građani su djecu i odgajateljice predškolske odgojne skupine „Pčelice“  pozdravili s velikim odobravanjem. Tijekom svoje šetnje susreli su se i sa svojom kolegicom iz odgojne skupine koja od ove jeseni pohađa prvi razred osnovne škole. Susret je bio emotivan i iskren, a ona je priznala da je u vrtiću ipak bilo ljepše.