DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR
Piše: Zoran Buhač
Stari su Rimljani govorili kako je povijest učiteljica života. Da je doista tako u školi bismo samo učili i ….. ruku na srce, škola bi bila stvarno dosadna. No, povijest nam je doista potrebna kako bismo shvatili sadašnjost i da ne bismo ponavljali greške iz prošlosti. Iz povijesti treba učiti o svim onim situacijama koje su dovele do toga što znamo i poznajemo danas. Nažalost, situacije o kojima se uči su rat i stradanja, ali to su događaji kojima dugujemo ono što imamo danas. Naša sadašnjost duguje ratnoj povijesti i to je nešto što treba spoznati. Dan sjećanja na žrtvu Vukovara jest jedan od događaja koji njegujemo svake godine razgovarajući s djecom o tome što je rat i što donosi ljudima. Tradicionalno je i paljenje lampaša. Ove godine, pošto se radi o dvadeset i petoj godišnjici ovog tužnog događaja, udruga Prijatelji Kloštra i braniteljske udruge s područja Kloštar Ivanića su organizirale izložbu u Pučkom domu koju smo također s našom najstarijom djecom posjetili.
POSJET KNJIŽNICI ZA MJESEC HRVATSKE KNJIGE
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Čitanje i pisanje je možda i vrhunac nečijeg obrazovanja. Kada naučite čitati i pisati, možete biti puno sigurniji u svijet oko sebe jer mnoge stvari oko nas upravo komuniciraju slovima. Živimo u doba digitalne dokumentacije kada se puno dopisujemo i čitanje i pisanje je ključno. Još da se u životu nauči i nešto matematike da nas banke ne mogu vući za nos, možemo reći da smo obrazovani dovoljno. Ovo je naravno šala, ali kada naučite čitati i pisati, tada imate priliku učiti nove stvari i širiti svoje znanje kao i opseg obrazovanja. Upravo je to ono što radimo u vrtiću, djeci ponudimo mnoga znanja, a oni kada sami žele povećati svoje znanje traže nove izvore znanja. U našim odgojnim skupinama su to slikovnice i knjige koje nude mnoge priče i spoznaje o svijetu oko nas. Upravo se u čast knjiga obilježava Mjesec hrvatske knjige kada se trebamo sjetiti koliko je važno čitati i što čitanje radi našem mozgu, pogotovu mozgu djeteta u razvoju. Od slova koje su samo simboli za glasove mi stvaramo riječi, a zatim i rečenice koje imao smisao da prenesu ideju i stvore novu spoznaju koja će pronaći mjesto u umu djeteta. Ta spoznaja može biti doista važna, a može biti tek zabavna i trivijalna. Tako nam je bilo i u knjižnici kada su naše Pčelice i Žabice posjetile knjižnicu u Kloštru Ivaniću i upoznale mnoštvo knjiga, od onih ozbiljnijih i skoro za velike do zabavnih i zafrkantskih. Teta knjižničarka nam je objasnila kako knjižnica funkcionira i kako možemo postati članovi. Neki su rekli kako će to prenijeti svojim roditeljima jer knjižnica ipak ima nešto više knjiga od našeg vrtića.
OBILJEŽAVANJE DANA ŠEĆERNE BOLESTI 14. STUDENOG
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Kada pogledamo vijesti u posljednje vrijeme vidimo da je najvažnija stvar za opstanak svog života na ovom našem planetu – hrana, ozbiljno ugrožena. Hrana je postala biznis i to jako unosan biznis na kojem se želi pod svaku cijenu zaraditi. Kao i svaki biznis on ima konkurenciju koja će uvijek ponuditi nešto jeftinije, a time i privlačnije. No, jeli jeftinije dovoljno vrijedno za nas i naše zdravlje? Hrana koju unosimo svaki dan u sebe i o čijoj zdravstvenoj ispravnosti ovisi rast i razvoj naše djece sve je češće predmet rasprava na gotovo kriminalističkoj razini. Od skrivenih soli i šećera u gotovo svemu što jedemo do aktualne situacije s mesom. Hrana nam treba svaki dan i treba nam zdrava hrana. No što kada organizam nije u stanju probaviti i najzdraviju hranu na svijetu i šećeri iz te hrane prijete zdravlju tog organizma. Takvo se stanje zove šećerna bolest ili dijabetes i 14. studenog se obilježava kao dan te bolesti. Nažalost, ta je bolest sve češće prisutna kod najmlađe populacije i poznata je kao juvenilni dijabetes. U svakom slučaju radi se o bolesti s kojom osoba živi cijeli život i taj život može biti kvalitetan ako se pridržavamo pravila. O toj bolesti i upoznavanju s njom pozabavile su se u ponedjeljak naše Pčelice uz slikovnicu „Coco se vraća u vrtić“ i uz diskusiju kako se može voditi zdraviji život i smanjiti rizik od dijabetesa. Svi koji su sudjelovali su za svoje sudjelovanje dobili i mini diplomu.
POKAZNA VJEŽBA VOJNIH PASA U NAŠEM VRTIĆU
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Iako je danas pod velikom pažnjom pokret NTC učenja dr. Ranka Rajovića (o kojem možemo samo izraziti pohvale i poštovanje), takvo parcijalno gledanje na rast i razvoj djeteta može biti kontraproduktivno jer ako potičemo jedno područje, dok zanemarujemo druga područja nećemo imati u budućnosti cjelovitu osobu. Ovo spominjemo zato jer je razvoj emocija jednako bitan (a nekima od nas bitniji) kao i razvoj kvocijenta inteligencije koji ne mora biti garant uspjeha i zadovoljstva u životu. (Npr. svojevremena predsjednica hrvatske MENSE s kvocijentom inteligencije od preko 170 je bila nezaposlena.) Ovo sve govorimo jer se emocije kod djece predškolskog uzrasta razvijaju zrcaljenjem ponašanje i poticanjem razvoja empatije. Ono što dodatno potiče poželjan razvoj emocija kod djece je prisustvo životinja i kućnih ljubimaca u dječjem okruženju. „Ima neka tajna veza“ između djece i pasa koji brinu jedni za druge. Psi vole djecu, a djeca vole pse. Brinući se za životinje djeca se uče suosjećanju i razvijaju svoje emocije jer posebice psi znaju pokazati svoju privrženost i zahvalnost zauzvrat što djeci mnogo znači i znaju prepoznati. Ako imate uvjete da svom djetetu omogućite psa, učinite to. Mi smo se kao ustanova potrudili barem na kratko svoj djeci prikazati kako je to imati psa u blizini. To smo ostvarili uz pomoć Satnije za obuku vojnih pasa Dugo Selo Hrvatske vojske. Oni su nam prišli s prijedlogom da su u mogućnosti djeci prezentirati što njihovi četveronožni „kolege“ znaju i umiju. Na prijedlog samih vojnih djelatnika čija djeca pohađaju vrtić posjetili su nas u veličanstvenom sastavu. Uz trenere pasa, došli su i zamjenici trenera uz zapovjednike. No najveće zvijezde tog dana ipak nisu nosili činove već su vrlo disciplinirano ušli u naše dvorište. Njemački ovčar Maro i belgijska ovčarka Marica su nam pod strogom kontrolom svojih ljudskih suradnika pokazali dio onoga što znaju i mogu. Djeca su pokazne vježbe promatrala sa sigurne udaljenosti s terase dječjeg vrtića. Nakon iskusnih pasa koji su privatno zaigrani kao i svi drugi. Došli su na red i mladunci, „kadeti“ tek koji ulaze u proces dresure i stvarno su zaigrani. Tu su naši mališani imali prilike ostvariti neposredan susret s ovim odanim i pouzdanim životinjama. Djeca su naprosto uživala što su mogla pomaziti životinje, a niti životinje se nisu bunile zbog iskazane ljubavi. Ovaj će događaj našoj djeci ostati dugo u pamćenju dok smo nekad za proljeće zakazali i novi susret.
LIKOVNO STVARALAŠTVO STARIJE JASLIČKE SKUPINE
Piše: Zoran Buhač, pedagog
Ostaviti trag iza sebe je jako važno za ljude. Još je važnije za važne ljude, poput političara. Ostavljanje velikog traga je velika ambicija mnogih, ali svi koji su ostavili velike tragove u jednom su trenutku morali ostaviti prvi trag. Takav se prvi trag obično ostavlja u djetinjstvu. Ljudska smo bića i umijemo ostaviti simbolične tragove u vidu riječi i slika. Slike i crteži su prvi tragovi koje znamo o ljudskoj vrsti no to su i prvi tragovi koje djeca čine u svojim aktivnostima kada pred njih stavite prazan papir i nešto čime bi crtali. Bez potrebe za dodatnim uputama svako dijete kada jednom dotakne papir i vidi što je napravilo bez teškoća ide dalje. U uzrastu starijih jaslica to je šaranje i bojanje, ali će s vremenom uz ohrabrenje i poticaj postajati sve složenije i zanimljivije. Slikanje u društvu osim što donosi velike slike pomaže i socijalizaciji djece i potrebom za suradnjom da se i posljednji prazni kutak papira ispuni bojom. Kad god imate priliku kod kuće, omogućite svojem djetetu likovno izražavanje jer će dijete kroz crtež puno lakše izraziti mnoge stvari o sebi i svijetu oko sebe kroz crtež nego kroz riječi.